Немањићи – 3.епизода

nemanjici 3

Ред шунке,ред сланине.Два корака напред па један назад.Тако би некако описао ову трећу епизоду.Од нових ликова Игор Первић је сјајан као византијски цар Исак Анђео као што је сјајан био и Мето Јовановски као цар Манојло Комнин.Једино никако да укапирам зашто двор византијског цара изгледа као неки сиротињски ходник.Шта ? Нису имали пара за реквизите ? Лупетања се ипак настављају.“Осетиће два старца шта значи снага ударца.“ Бог те мазо Исак поета ! 🙂
Признајем никако да провалим шта је стварна улога те измишљене девојке по имену Рашка.Ваљда неки Ромео и Јулија на српско -немањићки начин.Јесам ли ја то добро видео да је Рашка у једној сцени нашминкана ? Стајлинг и мејк ап.Модерна та Србија била чак и у средњем веку.
Лепо је што је наведено да је Стефан Немања прво био крштен по католичком обреду.
Када је реч о сусрету цара Фридриха Барбаросе и Немање 1189. године у Нишу добра је сцена испред градских капија јер коначно статисти раде свој посао како треба па имамо неки привид масовнијих скупова.Иначе све што се добије том сценом поквари следећа.Немања је са најмоћнијим човеком Европе на ти,само што му се не обраћа са : „Ђе си тебра !“ Комедија ! А тек план да се Србија подигне на север ? Одакле је то сценариста ископао да ми је знати ? А кад Фридрих каже Немањи : „Рачунај на мене стари мој !“ – па дође ми да се упишким од смеха !
Режисеру очигледно не иду те сцене масовних битки па и даље имамо десет коња и једно двадесет пешака који се млате на вечито истом пољанчету.Ајде мајке ти барем да локацију измене кад већ немају појма о дигиталним ефектима,анимацији масовних сцена.Па онда пауза за ужину.Немању боли уво за византијску војску и цара коме каже да није нормалан ??? !!! Јој ! Мислим да Немања ипак није био толико лудо храбар.Знао је он врло добро када треба да ућути.
И таман сам заборавио учитеља секс тичера кад он опет саветује Растка :
„Ма скини бре мрак.“ 🙂
Пред крај се мало епизода доводи у ред јер су сцене Растковог одласка у лов,бекства,крша и природе кроз које јуре коњаници одличне.
И тако Немањина десна рука Адам стигне у манастиру Растка али пошто је заспао отворених очију овај га надмудри и замонаши се па га стави пред свршен чин.И сад уместо да нас режисер мало уведе у свет Божије воље он то представља као трик.Ћирибу -ћириба надмудрио Растко Адама.
Па не знам чему да се надам следеће недеље ?

Немањићи – 2.епизода

broj dva

Боље решена него прва,нема толико пропуста.Војин Ћетковић као Стефан Првовенчани у улози хроничара,наратора најављује велику тројку у следећим епизодама (Глоговац као Вукан,Ћетковић као Стефан и Мићановић као Сава).Дубравка Мијатовић се одлично сналази у улози Ане,Немањине жене.
Мали Растко плаве косе је по мени пун погодак и одлично решење.Одлична је сцена са Мирослављевим јеванђељем.Костими су успели,приказ дрвеног дома Немање такође као и опсада града,ватре које лете ка зидинама.Добро решено.Сцене паганске игре са маскама такође су успеле.
Са друге стране не знам зашто режисер стално понавља исте шаблоне,то мајмунско понављање истих речи без икакве разлике у нагласку чак ни у нијансама.У првој епизоди то је било – Свети Ђорђе избави ме а сада мир.То мир статисти изговарају на тако лош начин као да их је режисер довео право са пијаце да глуме у тако скупом пројекту.Угарски краљ Бела који отеже по мађарски да би ваљда гледаоцу постало јасно чији је то владар је толико неубедљив да је то страшно !
Видим даље да је основна идеја да се Вукан прикаже као арогантан и властољубив.Нисам баш сигуран да би историја искључиво на њега требало да свали сукоб између браће.Уметничка слобода ? Па добро нека буде.
Уметничка слобода ипак не подразумева коришћење израза попут гребатор у серији која се бави средњим веком ??? !!!
Слабе тачке су и разни посланици који долазе код Немање.Не знам чему је требало да послужи то измотавање око бугарског посланика.Је ли то као неки хумор требало да буде ? Ако је хумор прилично је на бедном нивоу.Врх глупости је када немачки посланик диктира шта треба да уради Србија а Немања се као много мршти на то.То је режисер ваљда гледао дневнике РТС-а.Стигле мрске Швабе које ето мрзимо још од Немање ?!
И на крају Растко који би ето добро било да нешто причврљи место што се припрема да клисне у манастир.
Ајде ! Чекамо трећу епизоду 😉

Немањићи

nemanjici

О пилот епизоди серије „Немањићи“
Свако има право на своје мишљење па и ја.Трудио сам се да пажљиво одгледам тих сат и 10 минута без утицаја углавном негативних коментара за које сам чуо.
Кад се неко од сценариста и режисера дохвати историје онда би требало добро да поразмисли шта заправо жели да постигне.Могуће је из историје повадити одређене податке па од тога направити неку фиктивну причу која исто тако може бити занимљива.Као кад Бјелогрлић замишља како ВМРО бандити дивљају Београдом двадесетих година 20.века.
Колико сам ја схватио „Немањићи“ се третирају као изузетно важан уметнички пројекат са великим едукативним потенцијалом.Управо зато је одговорност сценаристе али и режисера велика.
Чуо сам критике на рачун дијалога и израза који се користе и мислим да су претеране.Ту и тамо се заломи неки израз који не одговара средњем веку али треба схватити да када би се серија правила средњовековним српским језиком просечан гледалац би требало да има превод.
Ту и тамо има детаља који су најблаже речено комични као сцена када Немања лупа византијског цара по леђима пошто се овај претходно загрцнуо.Тако нешто да се стварно десило наш драги Немања би био у тренутку искасапљен од царевих чувара.
Морам да приметим да је упркос томе Младен Нелевић одличан у тој улози Немање и није он крив што је сценарио такав какав је.Он из оног што треба да одглуми овде извлачи онолико колико треба.
За разлику од комичне „Косовске битке“ у режији Шотре,костими су овај пут сасвим аутентични и то је јако добро.
Сцена када ударено громом дрво пада у јаму где је затворен Немања је одлично решење иако се то скоро сасвим сигурно није тако одиграло али нема везе то је уметничка слобода.Иако морам рећи да је све то одмах покварено јер Немања гле чуда одмах после бекства налеће баш на своје војнике усред шуме ноћу ??? !!!
Најслабији део овог остварења је тај Немањин говор војницима.Типичан пример кад неко хоће да телепортује најновију српску историју у средњи век ! Крећемо у борбу за ослобођење свих српских земаља !? Ма није ваљда ! Прво у то време се ни не зна шта су то српске земље,држава се тек ствара и осваја се територија,која се потом учвршћује и добија српски карактер.Није вам то прича до Карлобага,Карловца и Вировитице !!! Поготово је комичан поклич : „На Косово!“ То је ваљда умиљавање васколиком српству или шта већ али не зато што Косово не сме да се спомиње него зато што је контекст у коме се то овде чини потпуно нереалан.
У првој ратној сцени некако фале статисти,изгледа као окршај две групе од по 20 људи.Како режисер који се хвали да му је у серији 2000 статиста није то мало боље одрадио ?
У лупање спада и прича о уједињеним и сложним Србима ??? !!! Ма дајте молим вас,то су мерила 20. века пресликана на средњи век.Огромна глупост у времену када су српске велможе пре гледале да за…… један другог него да ламентирају о слози и јединству.
А онда врх ! Појављује се Горан Султановић у улози лекара,учитеља и ко зна чега још коме се обавезно присере уз пут.То ваљда утицај Радоша Бајића и његовог ламентирања о срању уз Мораву ??? !!!
Оно што јесте јако добро је то што је Немањин „двор“ приказан сасвим реално као дрвена страћара.Јесте драги моји,српски владари нису живели у велелепним каменим дворцима него у склепаним дрвеним кућама окруженим дрвеном оградом и кољем.То овима који тупе о велелепним дворцима и сличним бајкама.
Мали Растко будући Сава је приказан као плавокос и одмах се читава нација великих Србенди узбудила.Да није можда Сава био Швабо ју ју ју.А што не би био плавокос као да је то битно и важно ! Мени је баш оригинално и чак и историјски могуће.Шта је ту тако лоше ?
Много лошије је од тога када се тврди да су мали Стефан и Вукан толико верзирани о политици и биткама да су малтене војни експерти и историчари.Ту је затим и неизбежна виљушка код једење.Само фали покојни Манда,Бог да му душу прости да каже: „Ми смо имали боц.“
Лепа је сцена са оном девојчицом усвојеном по имену Рашка а ни медвед није лош.То је леп гросе,подгојени дебели медвед који игра све са паганијом.Јесте Срби се ни до данас не ослободише паганије у обичајима иако нисам баш сигуран да је Немања који је требио богумиле то баш толерисао.
Даље не знам да ли је режисер рекао малом глумцу који глуми Вукана да говори по београааађански али је стварно иритантно у серији која се бави средњим веком.
Ако је нешто Горан Султановић,учитељ добро изговорио у овој епизоди је то да су у средњем веку српски владари таманили и варали једни друге.
Морам да похвалим и ангажовање Мирољуба Леше,легенде наше глуме који је јако потцењен у нашој култури иако је врхунски глумац са јако много улога.
И на крају генерално -средњи век је једно динамично доба а ова епизода му дође некако млака,некако фали ватра,енергија.Маните се ви тих боза о сталној побожности и витешким врлинама.Не удварајте се гледаоцима.Критика фали овде у самом делу.
Замислите да неке будуће генерације које већ сада ништа не читају а иду још горе, буду мишљење о Стефану Немањи и том добу формирале гледајући ово ?!
Ајде видећемо како ће даље ићи ! 🙂

Pismo Vuka Karadžića knezu Milošu Obrenoviću iz 1832.godine (aktuelno i danas)

vuk-karadzic-od-urosa-knezevica-687x1024

Pismo Vuka Karadžića knezu Milošu Obrenoviću,Zemun, 24. april 1832.

Vaša svetlosti,Premilostivi gospodaru! Istina je ono što su naši stari kazali da niko ne može celom svetu kolača namesiti; ali s današnjim vladanjem Vaše Svetlosti gotovo bi se u skupu moglo reći, da niko tamo nije zadovoljan; kad bi se to pak stalo dalje razgranjavati i razdeljivati, onda bi se našlo da su najnezadovoljniji oni činovnici koji su najbliže i najčešće oko vaše svetlosti i najzadovoljniji oni ljudi koje vaša svetlost ne poznaje nikako.Svi uzroci ovoga nezadovoljstva gotovo bi se mogli u dva glavna reda razdeliti. Ili su ljudi nezadovoljni zato što ne samo što ne mogu prema svome mogućstvu po svojoj volji živeti, nego što niko nije siguran ni sa svojim životom, ni s poštenjem (češću),niti je gospodar od svoga bogodanoga i s pravdom i s trudom stečenoga imanja; ili zato što se za opću polzu ne stara i ne radi onako kao što bi (po njiovom mnjeniju) trebalo i moguće bilo. Opet na kratko da kažem: s vladanjem vaše svetlosti niko tamo nije zadovoljan, ama baš niko, osim vaša dva sina, a i oni da su malo stariji, može biti da bi bili nezadovoljni, kao makar ko drugi; i što se god ko čini zadovoljnijim i češće viče: „Da bog živi gospodara ! Uzdravlju vašemu gospodaru!“On je nezadovoljniji, pa se samo pretvara da bi nezadovoljstvo svoje pokrio. Najpre ću da kažem, kao za pravilo, po kome će mi se o svemu ostalom suditi moći, da je za svakoga vladaoca prava polza samo ono, što je polezno i za njegov narod; a što je god njegovome narodu na štetu, ono ni njemu nikako ne može biti na pravu polzu. Valjalo bi dati narodu pravicu, ili, kao što se danas u Evropi obično govori, konštituciju. Ja ovde ne mislim konštituciju francusku, ili anglijsku, ili novu grčku;nego, od prilike, da se odredi način praviteljstva i praviteljstvo da se postavi… da se svakom čoveku osigura život, imanje i čest, da svak svoj posao koji nikog nije na štetu, može raditi po svojoj voli i po svojoj volji živeti; da svaki čovek zna, šta mu valja činiti, da se ne boji niti vas, niti ikoga drugoga; da niko nikoga ne može na silu naterati da ga služi; da se tvrdo zna koji je činovnik stariji, koji li je mlađi; da se bez pravog uzroka i bez suda ne može činovnik ni iz službe isterati, niti na trag u manji čin povratiti;da se niko ne može naterati da se protiv svoje volje
primi kake službe i da svaki činovnik, kad mu bude volja, može službu ostaviti.Ja mislim: teško onome vladaocu, koji za to drži momke i soldate i gardu, da ga čuvaju od njegova naroda! Vladaocu treba da je najveća obrana u njegovoj zemlji narodna ljubav, zadovoljnost s njegovim vladanjem i uverenje da mu (tj. narodu) po smrti njegovoj samo gore može biti, a bolje nikako da ne može. Danas u Srbiji praviteljstva, u pravome smislu ove reči, nema nikakvoga, nego ste celo praviteljstvo vi sami: kad ste vi u Kragujevcu, i praviteljstvo je u Kragujevcu; kad ste vi u Požarevcu, i ono je u Požarevcu; kad ste vi u Topčideru, i ono je u Topčideru;kad ste vi na putu, i ono je na putu; a da vi sutra,sačuvaj bože, umrete (koje jednom mora biti), umrlo bi i praviteljstvo, pa onda, ko bi bio jači, onaj i stariji. Kad bi se u Srbiji praviteljstvo postavilo, onda bi Srbija dobila pristojno i nužno poverenje i kod država i kod privatni ljudi, jer bi praviteljstvo najpre dobro razmislilo šta će obreći ili učiniti, a kad bi što obreklo ili učinilo, onoga bi se tvrdo držalo, po onoj narodnoj pripovesti „carska se ne poriče“ Najmudriji vladalac, koji je makar sve vreme svoje mladosti proveo učeći se vladati, opet ne može, kao što treba, sam državom upravljati, jedino zato, što je za jednog čoveka teško i jednoga malog sela svim poslovima upravljati kao što treba, a kamo li čitavom zemljom i narodom; drugo, što „četiri oka bolje vide nego dva!; a treće, što je najmudriji i najučeniji vladalac opet čovek, podložan svim strastima i slabostima ljudskim, pa bi mogao u ljutini ili u kakoj drugoj ovakoj strasti kome krivo učiniti. Valjalo bi urediti škole. Po mome mnjeniju Srbija danas nema ni u čemu veći nedostatak, ni veću nuždu i potrebu, nego u ljudima sposobnim za narodne službe.

Revolucionarno – nacionalistički teror u Subotici 1944 -1947.

mindenszentek1

Nakon kratkih uličnih borbi u kojima su učestvovali partizani i sovjetska vojska sa jedne a nemačka i mađarska vojska sa druge strane, grad Subotica je oslobođen 10.oktobra 1944. godine.To je bio kraj fašističke vlasti u gradu.Međutim ono što se dešavalo nakon 10.oktobra 1944. godine pa sve do 1947. godine nimalo ne služi na čast novim vlastima.
Nastao je lov na ljude.Život je izgubio svaku vrednost.Svako je mogao postati sumnjiv a naročito ako je bio mađarske i nemačke nacionalnosti.To je bio obračun sa svima koji su iz bilo kojeg razloga smetali novom komunističkom režimu.Ti razlozi su bili pre svega nacionalni jer su najviše ubijani Mađari i Nemci a zatim i ideološki -jer su ubijani svi protivnici nove vlasti i to često bez ikakve stvarne krivice.Nesumnjivo je među ubijenima bilo i stvarnih ratnih zločinaca (iako je najveći broj takvih još ranije pobegao iz grada,znajući šta ih čeka) i upravo zato na ovom spisku ne navodim muškarce starije od 18 godina koji su ubijeni 1944 -1947.Navešću samo decu,žene i muškarce starije od 65 godina za koje postoje podaci o prebivalištu (Subotica) i o starosti.

Deca ubijena od strane partizansko -komunističkih vlasti 1944 – 1947:
1.Šoš Terika,učenica,Subotica,rođena 1932.,ubijena 1944.
2.Šoš Gabriela,učenica,Subotica,rođena 1931.,ubijena 1944.
3.Bata Šandor,Mađar,nadničar,Palić,rođen 1926.,ubijen 1944.
4.Ilih Katarina,Nemica,Subotica.Rođena 1927.,ubijena 1944.
5.Vidaković Julka,Hrvatica,Radanovac,rođena 1938.,ubijena 12.oktobra 1944.
6.Jakočević Manda,Hrvatica,Subotica,rođena 1929.,ubijena 16.maja 1946.
7.Kiš Andor,Mađar,učenik,Subotica,rođen 1927.,ubijen u Bajmoku 2.novembra 1944.
8.Gedovič Šandor,Kelebija,rođen 1927.,ubijen 1944.
9.Albert Gabor,Mađar,Subotica,rođen 1928.,ubijen 1944.
10.Balog Jožef,Mađar,železničar,Subotica,rođen 1926.,ubijen 1944.
11.Berenji Jožef,Mađar,učenik,Subotica,rođen 1927.,ubijen 1944.Ratni zločinac ???
12.Varga Boldižar,Mađar,trgovački pomoćnik,Subotica,rođen 1926.,ubijen 15.oktobra 1944. u Bajmoku.
13.Velhes Gustav,učenik,Subotica,rođen 1928.,ubijen 1944.
14.Dondo,Rom,muzičar,Subotica,rođen 1926.,ubijen 1944.Ratni zločinac ???
15.Engi Šandor,Mađar,rođen 30.novembra 1929.,ubijen 1944.
16.Jenei Đerđ,Mađar,učenik u privredi,Subotica,rođen 1926.,ubijen 1944.Ratni zločinac ???
17.Keler Tibor,Mađar,učenik,rođen 1927.,ubijen 1944.
18.Koranda Bela,Mađar,učenik,Subotica,rođen 1928.,ubijen 1944.Ratni zločinac ??? Antisemita ??? Rukovodilac leventi (poluvojnička organizacija mađarske srednjoškolske omladine)
19.Kuranda Ladislav,Mađar,Subotica,rođen 1928.,ubijen 1944.Ratni zločinac ???
20.Lakatoš Franja,Mađar,Subotica,rođen 1927.,ubijen 1944.Ratni zločinac ??? Rukovodilac leventi.
21.Major Josip,Mađar,učenik,Subotica,rođen 1928.,ubijen 1944.Ratni zločinac ???
22.Mezei Boldižar mlađi,Mađar,Subotica,rođen 1929.,ubijen 4.novembra 1944.
23.Petenji Gabor,Subotica,rođen 1926.,ubijen 1944.
24.Fister Stipan,Mađar,stolar,Subotica,rođen 1927.,ubijen 1944.Ratni zločinac ???
25.Herceg Janoš,Subotica,rođen 1927.,ubijen 1944.Ratni zločinac ???
26.Herceg Jožef,Mađar,trgovački pomoćnik,rođen 1927.,ubijen 26.novembra 1944.
27.Čabafi Deže,Mađar,učenik,Subotica,rođen 1926.,ubijen 1944.
28.Čabafi Tibor,Mađar,učenik,Subotica,rođen 1927.,ubijen 1944.
29.Lakatoš Mikloš,Mađar,učenik,rođen 1928.,ubijen 16.maja 1946.
30.Miro Peter,Nemac,,Subotica,rođen 1940.,ubijen 16.januara 1946. u koncentracionom logoru smrti Kruševlje.
31.Miler Teodor,Nemac,učenik,Subotica,rođen 1928.,ubijen 1945.
32.Rus Mirjana,Srpkinja,Subotica,rođena 1937.,ubijena 27.decembra 1944.
33.Suter Franja,Nemac,dete od 9 meseci,rođen 1945.,ubijen 30.marta 1946.godine u koncentracionom logoru smrti Kruševlje.
34.Cibulja Šimon,Mađar,zemljoradnik,Subotica,rođen 1928.,ubijen maja 1945.

Muškarci stariji od 65 godina ubijeni od partizansko -komunističkih vlasti 1944 – 1947:

1.Nojček Geza,Subotica,rođen 1874.,ubijen 1944.
2.Pinter Kalman,Mađar,zemljoradnik,Subotica,rođen 1878.,ubijen 1944.Mađarska okupaciona formacija ???Simpatizer ili član „njilaša“ (mađarska nacistička partija)
3.Salma Paun,Mađar,zemljoradnik,Subotica,rođen 1874.,ubijen 1944.Ratni zločinac ???
4.Fabijanović Lojzije,Hrvat,službenik,Subotica,rođen 1879.18.oktobra 1944.odveden u nepoznatom pravcu…
5.Skenderović Toma,Bunjevac,ekonomista,Subotica,rođen 1878.,ubijen 1945.Ratni zločinac i narodni neprijatelj ???
6.Kiš Đura,Mađar,železničar,Subotica,rođen 2.aprila 1866., ubijen 11.novembra 1944.ratni zločinac ???
7.Lipozenčić Ivan,preduzetnik, Bunjevac,Subotica,rođen 1874.,ubijen 16.maja 1946.
8.Hajnrih Rihard,Nemac,profesor muzike,Subotica,rođen 1876., ubijen 28.maja 1945. u koncentracionom logoru smrti Bački Jarak.Kolaborant -agent ??? Umro od zapaljenja pluća ???
9.Franc Pavle,Nemac,zemljoradnik,Aleksandrovo,rođen 1867.,ubijen 20.oktobra 1945. u koncentracionom logoru smrti Gakovo.Kolaborant -agent ??? Umro od staračke slabosti ???
10.Saniper Kornel,Nemac,Subotica,rođen 1868.,ubijen 2.jula 1945. u koncentracionom logoru smrti Bački jarak.Kolaborant -agent ??? Staračka slabost ???
11.Lendvai Janoš,Mađar,policajac,Subotica,rođen 1876.,ubijen 15.novembra 1944.Ratni zločinac ???
12.Rikert Paul,Nemac,zemljoradnik,Subotica,rođen 1869.,ubijen 28.novembra 1945.u koncentracionom logoru smrti Bački Jarak.Kolaborant -agent ??? Umro od kaplje ???
13.Nađ Šamu,Jevrejin,činovnik,rođen 1861.,ubijen 1944.
14.Paunic Franc,nadničar,Nemac,Subotica,rođen 1862.,ubijen 20.oktobra 1945. u koncentracionom logoru smrti Gakovo.
15.Sanider David,Nemac,Subotica,rođen 1870.,ubijen 18.decembra 1945. u koncentracionom logoru smrti Gakovo.
16.Saniter Kornel,Mađar,Subotica,rođen 1870.,ubijen 1947.u koncentracionom logoru smrti Gakovo.
17.Saniter Tivadar,Mađar,Subotica,rođen 1873.,ubijen 1947. u koncentracionom logoru smrti Gakovo.

Žene ubijene od partizansko -komunističkih vlasti 1944 -1947:

1.Kunzer Jelisaveta,Nemica,Subotica,rođena 1893.,ubijena 6.maja 1946.u koncentracionom logoru smrti Gakovo.
2.Pelenčar Anđa,Hrvatica,rođena 1914.,ubijena 1944.
3.Rikert Barbara,Nemica,domaćica,rođena 1911.,nestala 1944.
4.Retig Ana,Nemica,domaćica,Subotica,rođena 1914.,ubijena 1944.
5.Tertei Eržebet,Mađarica,domaćica,Subotica,rođena 1897.,ubijena 16.maja 1946.
6.Hegediš Mara,Mađarica,papučar,rođena 1923.,ubijena 3.juna 1945.Nestala ???
7.Celer Ana,Nemica,domaćica,Subotica,rođena 1893.,ubijena u logoru u Beogradu 1945.
8.Celer Gertruda,Nemica,domaćica,Subotica,rođena 1892.,ubijena 1945. u koncentracionom logoru smrti Kruševlje.
9.Saniter Eržebet,Mađarica,Subotica,rođena 1879.,ubijena 1947. u koncentracionom logoru smrti Gakovo.
10.Saniter Paula,Mađarica,Subotica,rođena 1875.,ubijena 1947.u koncentracionom logoru smrti Gakovo.
11.Herke Marija,Mađarica,Kelebija,rođena 1914.,ubijena 18.oktobra 1944.
12.Albert Iren,Mađarica,Subotica,rođena 1881.,ubijena 1944.
13.Balaž Piri Katalin,Mađarica,Subotica,rođena 1880.,ubijena 1944.Ratni zločinac ???
14.Fero Katalin,Subotica,rođena 1912.,ubijena 4.novembra 1944.Nestala usled ratnih operacija u Subotici novembra 1944. ???
15.Varga Klara,Mađarica,Subotica,domaćica,rođena 1925.,ubijena 1944.
16.Vašarhelji Agneš,Mađarica,domaćica,Subotica,rođena 1902.,ubijena 1944. u logoru.
17.Vuković Margit,Mađarica,kozmetičarka,Subotica,rođena 1901., ubijena 1944.
18.Dulić Milica,Srpkinja,Subotica,rođena 1911.,ubijena 1944.
19.Irmeš Eržebet,Mađarica,krojačica,Subotica,rođena 1919., ubijena 1944.
20.Kereškede Julija,Mađarica,Subotica,ubijena 1944.
21.Kiš Ereš Irena,Subotica,rođena 1919.,ubijena 1944.
22.Kuden Marija,ubijena 1944.Ratni zločinac ???
23.gospođa Maša,Mađarica,Subotica,rođena 1893.,ubijena 1944.Ratni zločinac ??? Udovica Maša Mihalja.
24.Nedo Lujza,Mađarica,Subotica,ubijena 1944.Ratni zločinac ???
25.Nesvečko Terez,Mađarica,Subotica,rođena 1919.,ubijena 1944.
26.Nojček Gizela,Subotica,rođena 1889.,ubijena 1944.ratni zločinac
27.Nojček Etel,Mađarica,Subotica,rođena 1886.,ubijena 1944.Mađarska okupaciona formacija ??? 6.novembra 1944. odvedena od kuće.
28.Palenčar Anđa,Hrvatica,Subotica,rođena 1914.,ubijena 1944.
29.Puhalak Ela,Mađarica,službenica,Subotica,rođena 1925.,ubijena 28.februara 1945.
30.Sabo Rozalija,Mađarica,domaćica,Subotica,rođena 1917.,ubijena 1944.Ratni zločinac ???
31.Nađ Kiš Eržebet,Mađarica,Subotica,ubijena 1944.ratni zločinac ???
32.Taupert Etelka,Mađarica,domaćica,Subotica,rođena 28.novembra 1910.,ubijena 1944.Mađarska okupaciona formacija,simpatizer ili član Imredi partije (ekstremno desničarska mađarska partija)
33.Tot Marija,Mađarica,Subotica,ubijena 1944.ratni zločinac ???
34.Gospođa Fister,Subotica,rođena 1923.,ubijena 1944.,supruga Gustava Fistera.
35.Hazi Jolan,Mađarica,domaćica,Subotica,rođena 30.januara 1900.,ubijena 1944.
36.Hazi Rozalia,Mađarica,domaćica,Subotica,rođena 12.maja 1918.,ubijena 1944.
37.Hardi Viktorija,domaćica,Subotica,rođena 1904.,ubijena 1944.
38.Hegediš Borbala,Mađarica,domaćica,Subotica,ubijena 1944.Ratni zločinac ???
39.Heda Lujza,Mađarica,Subotica,ubijena 1944.Ratni zločinac ???
40.Čabafi Ilonka,Mađarica,novinarka,Subotica,rođena 1900.,ubijena 1944.
41.Čajkaš Margit,Mađarica,,službenica-predsednica Crvenog krsta,Subotica,rođena 1894.,ubijena 1944.Ratni zločinac ???
42.Gilding Margareta,Nemica,Subotica,rođena 1876.,ubijena 29.juna 1945.u koncentracionom logoru smrti Bački Jarak.Kolaborant -agent ??? Umrla od katara creva ???
43.Dencinger Katarina,Nemica,Subotica,rođena 1883.,ubijena 24.avgusta 1945. u koncentracionom logoru smrti Bački Jarak.Kolaborant -agent??? Umrla od šećerne bolesti ???
44.Alshajmer Katarina,Nemica,domaćica,Subotica,rođena 1878., ubijena 1945. u koncentracionom logoru smrti Kruševlje.
45.Belmed Maria,Nemica,Subotica,rođena 1887.,ubijena 28.februara 1946. u koncentracionom logoru smrti Gakovo.
46.Zedi Julija,Mađarica,domaćica,Subotica,rođena 1896.,ubijena 21.oktobra 1944.
47.Ili Magdalena,Nemica,Subotica,rođena 1918.,ubijena 1946 u logoru u Senti.
48.Himpelman Katarina,Nemica,Subotica,rođena 1892.,ubijena 1946.u koncentracionom logoru smrti Kruševlje.
49.Dulić Milica,Srpkinja,Subotica,rođena 1911.,ubijena 1944.
50.Džida Margareta,Nemica,domaćica,Subotica,rođena 1874.,ubijena 1946. u koncentracionom logoru smrti Gakovo.
51.Petar Marija,Nemica,Subotica,rođena 1880.,ubijena 1946. u koncentracionom logoru smrti Bački Jarak.Kolaborant -agent ??? Umrla od katara creva ???

Ovaj post posvećujem uspomeni na nevine žrtve terora !
Izvor podataka
http://www.otvorenaknjiga.komisija1944.mpravde.gov.rs/

Žene ,deca i starci iz Sombora žrtve terora 1944 – 1947

kronic

Kronić palata u gradu Somboru,sedište OZNE,mučilište i mesto ubistava 1944 i 1945. godine

gakovo

Spomenik žrtvama logora smrti namenjenog svim Nemcima u mestu Gakovo kod Sombora

Kruševlje spomenik

Spomenik žrtvama logora smrti namenjenog svim Nemcima u mestu Kruševlje kod Sombora

U grad Sombor su jedinice sovjetske vojske ušle 20.oktobra 1944. godine a odmah za njima istog dana i partizanske jedinice koje su do tada izvodile manje akcije po okolnim selima.
Nije bilo oružanog otpora jer su nemačka i mađarska vojska napustile grad a sa njima je otišao veći deo nemačkog i deo mađarskog stanovništva.
Važno je naglasiti da su grad najvećim delom napustili i oni koji su počinili neki zločin iz straha od odgovornosti.Neki od njih poput staklara i obaveštajca i oficira mađarske vojske Bele Supeka, završili su čak u Argentini.Znači pravi zločinci su uglavnom pobegli a ostali su oni koji su smatrali da nisu ništa loše učinili za vreme rata ili su smatrali da ako i imaju neke krivice to sigurno nije za smrtnu kaznu.
Šta se sve dešavalo u gradu Somboru nakon ulaska sovjetske i partizanske vojske je tema za neku drugu priču.Ja ću u ovom tekstu da se ograničim na osvetu koja je odmah došla do izražaja.Osvetu pobednika u ratu i to osvetu koja se velikim delom ispoljila nad onima koji stvarne krivice nisu imali ili ako su je imali to sigurno nije bilo za smrtnu kaznu.
Tajna policija komunističkog režima OZNA smestila se u veliku i lepu građevinu koja je po njenom prvom vlasniku nazvana Kronić palata.Odmah je počeo teror.Svako ko je bio i najmanje sumnjiv mogao je lako da izgubi glavu.
Ja se u ovom tekstu namerno neću baviti ubistvima muškaraca od 18 do 65 godina.Baviću se ubistvima dece,žena i muškaraca (starijih od 65 godina) a koja su utvrđena,dokumentovana i dokazana.
Dve nastavnice somborske gimnazije,po nacionalnosti Mađarice, Adam Lujza i Eseš Irma odvedene su zajedno sa svojim učenicima na prikupljanje namirnica po okolnim selima.U povratku su odvedene u Kronić palatu i ubijene.To se desilo krajem oktobra ili u novembru 1944. godine.
Osim njih ubijene su i sledeće žene:
-Balog Margit,po nacionalnosti Mađarica a po zanimanju domaćica,ubijena je 5.novembra 1944. godine.Za nju piše da je ratni zločinac ???
-Čuvardič Franciška,po nacionalnosti Mađarica,ubijena je 1944. godine
-Jerković Rada,po nacionalnosti Srpkinja,ubijena je 26.oktobra 1944. godine,Za nju piše da je bila pripadnica nemačke okupacione formacije ???
-Matković Laura,po nacionalnosti Mađarica,ubijena je 17.novembra 1944. godine.Za nju piše da je kolaborant – agent ???
– Mašić Petkov Marica,po nacionalnosti Srpkinja,ubijena je 29.oktobra 1944.godine.Za nju piše da je ratni zločinac ???
-Turkov Ana,po nacionalnosti Mađarica,služavka,ubijena je 1944.godine.Za nju piše da je ratni zločinac ??? Interesantno je da u dokumentima za nju piše da je ubijena prilikom „ulaska“ pod čime se verovatno podrazumeva onaj prvi talas nasilja i ubistava odmah po ulasku u grad.
-Tucaković Jelica,po nacionalnosti Srpkinja,ubijena je 26.oktobra 1944. godine.Za nju piše da je kolaborant -agent ???
-Falcione Elza,ubijena je 5.novembra 1944. godine.Za nju piše da je kolaborant -agent ??? U stvarnosti njen greh je bio samo to što je bila supruga jednog bogatog veleposednika na čiju imovinu su partizanske vlasti bacile oko.
-Hajnal Margit,po nacionalnosti Mađarica,ubijena je 17.novembra 1944. godine.Za nju piše da je kolaborant -agent ???
-Šajb Rozalija,po nacionalnosti Mađarica,ubijena je 4.novembra 1944. godine.Za nju piše da je saradnica mađarske okupacione formacije ???
-Nepivoda Vladimir,po nacionalnosti Rus,dečak star 11 ili 12 godina (rođen 1933. godine) ubijen je 13.aprila 1945. godine.Neka neko odgovori za šta je bio kriv ovaj dečak iz belogardejske porodice nastanjene u Somboru ? Da li su ga partizani ubili samo da bi se dovorili svojim sovjetskim uzorima i iz ljubavi prema Staljinu ???

Pošto im nemački vojnici i ratni zločinci nemačke nacionalnosti nisu bili dostupni partizani su se svetili nad nemačkom decom,ženama i starcima za koje su osnovani koncentracioni logori smrti u selima Kruševlje i Gakovo.
Ovo su Somborci (deca,žene i starci) nemačke nacionalnosti koji su tamo ubijeni:
Logor Kruševlje:

1.Božan Ema,devojčica,učenica,rođena 1933. godine.Ubijena 19.septembra 1945. godine.
2.Vencler Marijana,domaćica.Rođena 1893.Ubijena 1.septembra 1945.godine
3.Gerstenmaj Marjana,domaćica.Rođena 1884.Ubijena 22.oktobra 1945.godine
4.Gudula Ferdinand,ratar.Rođen 1874.Ubijen 19.decembra 1945.godine.
5.Gelzer Flora,domaćica.Rođena 1875.Ubijena 27.septembra 1945.godine
6.Duaček Ana.Rođena 1880.Ubijena 28.novembra 1945.godine
7.Kelcer Gerhard,rezervni oficir.Rođen 1863.Ubijen 24.avgusta 1945.godine
8.Jung Georg.Rođen 1869.Ubijen 4.januara 1946.godine
9.Klajn Roza,domaćica.Rođena 1862.Ubijena 22.juna 1945.godine
10.Kudala Marijana,domaćica.Rođena 1921.Ubijena 8.oktobra 1945.godine
11.Nebel Adam,nadničar.Rođen 1864.Ubijen 12.juna 1945.godine.
12.Miler Jelisaveta,domaćica.Rođena 1874.Ubijena 24.juna 1945.godine
13.Meršer Rozalija.Rođena 1887.Ubijena 30.aprila 1946.godine
14.Rom Agnes,domaćica.Rođena 1873.Ubijena 11.septembra 1945.godine
15.Rozmanic Margareta,domaćica.Rođena 1891.Ubijena 21.februara 1946.godine
16.Rad Barbara,domaćica.Rođena 1889.Ubijena 24.aprila 1946.godine.
17.Ring Marija.Rođena 1880.Ubijena 15.aprila 1946.godine
18.Tancer Đorđe,nadničar.Rođen 1858.Ubijen 23.juna 1945.godine.
19.Fajnajs Eliza.Rođena 1884.Ubijena 20.avgusta 1946.godine
20.Hesner Eva,domaćica.Rođena 1886.Ubijena 6.februara 1946.godine
21.Heft Petar,cipelar.Rođen 1875.Ubijen 26.avgusta 1945.godine
22.Hofbauer Jovanka,domaćica.Rođena 1870.Ubijena 22.aprila 1945.godine
23.Štajnfeld Josip,kočijaš.Rođen 1863.Ubijen 12.septembra 1945.godine
24.Šil Josipa.Rođena 1878.godine.Ubijena 31.decembra 1945.godine
25.Šmit Kata.Rođena 1871.Ubijena 13.aprila 1945.godine.

Logor Gakovo:

1.Bogišić Stevan.Rođen 1877.Ubijen 30.avgusta 1945.godine.Radnik.Za njega piše da je agent -kolaborant i da je umro u logoru od staračke slabosti ???
2.Vric Barbara,devojčica.Rođena 1931.Ubijena 26.septembra 1945.godine.Za nju piše da je agent -kolaborant i da je stradala od difterije ???
3.Getinger Leopold,zemljoradnik.Rođen 1871.Ubijen 5.decembra 1945.godine.Za njega piše da je kolaborant – agent i da je umro od staračke slabosti ???
4.Šal Veronika.Rođena 1886.Ubijena 30.novembra 1947.godine.Za nju piše da je agent -kolaborant i da je umrla zbog mane srca ???
5.Vajgand Magdalena.Rođena 1883.Ubijena je 22.februara 1946.godine
6.Veber Barbara.Rođena 1870.Ubijena 25.decembra 1945.godine
7.Vlasković Vilma.Rođena 1892.Ubijena 31.januara 1946.godine
8.Knezi Mariana.Rođena 1870.Ubijena 7.marta 1946.godine.
9.Dogonol Magda.Rođena 1878.Ubijena 10.januara 1946.godine
10.Jegl Maria.Rođena 1881.Ubijena 7.marta 1946.godine
11.Krimf Magdalena.Rođena 1890.Ubijena 20.jula 1947.godine.
12.Mergl Maria.Rođena 1911.Ubijena 26.februara 1946.godine
13.Orselbaher Jelisaveta.Rođena 1880.Ubijena 11.oktobra 1945.godine.
14.Franković Ana,dete.Rođena 1940.Ubijena 21.aprila 1946.godine.
15.Heft Maria.Rođena 1876.Ubijena 14.decembra 1945.godine.

Podaci su preuzeti sa otvorenaknjiga.komisija1944.mpravde.gov.rs

Tekst posvećujem uspomeni na nevine žrtve terora i na moju prabaku Anu koja je kao Nemica jedva uspela da izbegne odlazak u logor smrti.Ispustila je svoju plemenitu dušu 1949.godine u Somboru.

Srpska emigracija u vestima mađarskog lista „Délvidék“ 1943. (iz moje buduće knjige)

kaca

Vesti o srpskoj emigraciji u antifašističkim zemljama tokom 1943.godine.

Broj od 1.januara 1943.
Vesti:
„Kriza jugoslovenske vlade u Londonu.“
Londonska južnoslovenska emigrantska vlada je podnela ostavku.Prema vestima ponovo će Jovanović dobiti mandat za formiranje vlade a u novoj vladi neće biti dosadašnji ministar spoljnih poslova Ninčić.Njegovo mesto će verovatno zauzeti prijatelj Rusa Milan Grol bivši ministar saobraćaja.

Broj od 9.januara 1943.
Vesti:
„Umro Nikola Tesla“
Iz Lisabona javljaju:Nikola Tesla elektrotehničar svetskog glasa,hrvatskog porekla koji se proslavio brojnim pronalascima umro je u 86 godini u Njujorku.Tesla je svoju karijeru počeo u Budimpešti kao inžinjer u fabrici Ganz.Već tu se istakao svojim pronalascima.

Broj od 10.januara 1943.-„Poluslužbeni izvor hrvatske vlade o rekonstruisanoj londonskoj emigranstkoj jugoslovenskoj vladi.“
I Krnjević i Šutej prihvatili resore.
(Budimpeštanski izveštač).Poluslužbeni izvor hrvatske vlade se u uvodnom članku lista Hrvatski narod bavi rekonstrukcijom emigrantske jugoslovenske „vlade“ u Londonu i zaključuje da ova vlada nosi na sebi sve oznake velikosrpskih težnji.Rekonstrukciju vlade odobrio je kralj Petar Karađorđević.
List hrvatske vlade zaključuje da je jugoslovenska emigrantska vlada i dalje u službi velikosrpskih ciljeva i to ne menja činjenica da su u toj vladi resore prihvatila 2 neverna sina hrvatskog naroda-Krnjević i Šutej.I ovi Hrvati stoje u službi velikosrpskih ciljeva.
Šta je bolji dokaz kakvi su ciljevi nove emigrantske vlade u Londonu nego to što je povodom Nove Godine kao svoje prvo delo pohvalila Dražu Mihailovića vođu bandi i njegove trupe i izrazila veliko priznanje ovim bandama za „divne uspehe i herojstvo“. Hrvatski list zaključuje da delatnost bandi Draže Mihailovića najbolje poznaje mučeno stanovništvo Foče,Rogatice,Gacka,Prijedora,jajca i čitavog niza drugih mesta.

Broj od 19.januara 1943.-„Hrvatski poluslužbeni izvor nazvao izdajničkom novu jugoslovensku vladu u Londonu.“
Iz Zagreba javljaju:Ivo Bogdan poznati ustaški javni radnik poverenik za štampu u hrvatskom ministarstvu spoljnih poslova napisao je interesantan članak u jednom od poslednjih brojeva „Hrvatskog naroda“.U članku se na osnovu izveštaja agencije Rojter govori da je još 28-og prošlog meseca takozvana(kvislinška) jugoslovenska vlada sa sedištem u Londonu podnela ostavku.Ostavku je poverenik za štampu ove vlade obrazložio time da je po spoljnoj politici ovo bila najslabija vlada Jugoslavije.
Nakon vesti o ostavci agencija Rojter je javila i to da je novu vladu ponovo sastavio Slobodan Jovanović nekadašnji profesor beogradskog univerziteta.Prema ovome izveštaju predsednik vlade Slobodan Jovanović je prihvatio i resor spoljnih poslova a zamenjuje i odsutnog ministra vojnog.Dr.Juraj krnjević postao je zamenik predsednika vlade odnosno ministar pošte i telegrafa-predsednik bivše Hrvatske seljačke stranke,zamenik predsednika vlade i ministar javnih radova dr.Miha Krek-predsednik Slovenske narodne stranke,ministar vojske Draža Mihailović-general,ministar finansija, privrede i trgovine dr.Juraj Šutej(Hrvatska seljačka stranka),ministar prosvete Miloš Trifunović(radikal),ministar saobraćaja Milan Grol(predsednik Demokratske stranke),ministar za poljoprivredu i pitanja ishrane dr.Milan Gavrilović(predsednik zemljoradničke stranke),ministra zdravlja dr.Srđan Budisavljević(Samostalna demokratska stranka),ministar rudarstva i šumarstva dr.Banjanin(Jugoslovenska nacionalna stranka).Doktor Momčilo Ninčić,dr.Božidar Mirković,Bogoljub Jeftić. Dr. Branko Čubrilović,Franc Snoj i Sava Kosanović izostali su iz vlade.Autor članka sa ovim u vezi zaključuje da je uz odobrenje Petra Karađorđevića nastala čisto velikosrpska vlada. Ovu činjenicu ne menja ni to što su u ovoj vladi ulogu dobili i dr.Krnjević i dr.Šutej.To samo dokazuje da hrvatski narod i njih može da svrsta u izdajice koji služe stranim interesima u ovom slučaju su u službi velikosrpskih interesa.“Hrvatski narod“ objavljuje i novogodišnji govor Slobodana Jovanovića koji je održao na londonskom radiu.
Predsednik satelitske vlade pohvalio je četnike hrvatskog porekla koji se bore pod zapovedništvom Draže Mihailovića-one-piše poluslužbeni izvor hrvatski koji su spalili hrvatska sela i poklali desetine hiljada Hrvata ili ih učinili beskućnicima.Iz ove činjenice se vidi da su Mihailović i londonska satelitska vlada u službi velikosrpske politike.
Ivo Bogdan predstavlja i govor koji je jugoslovenski kralj Petar održao 1.decembra u kojem je naglasio da su se u Jugoslaviji desili takvi događaji koji dovode u sumnju ideju o zajedničkoj državi a ti su se događaji desili zbog držanja hrvatskog naroda koji je po mišljenju kralja izdao Jugoslaviju.
Članak u nastavku polemiše sa Ilijom Jukićem jugoslovenskim zamenikom ministra spoljnih poslova i zaključuje da je Draža Mihailović neprijatelj hrvatskog naroda.
„Zanima nas-završava autor članka-šta je bio cilj Londona,Vašingtona i Moskve s time da su prinudili na ostavku bivšu jugoslovensku vladu i obrazovali jednu manje brojnu vladu sa istim predsednikom koji je bio glava prošle vlade.Kada već i oni imaju tako loše mišljenje o sebi da zaključuju kako je vlada koja je podnela ostavku bila najbleđa vlada Jugoslavije šta onda da kažemo mi o ovom velikosrpskom društvu o poštanskom ministru bez pošta i o ministru finansija,rukovaocu engleskih stipendija za „jugoslovenske ministre“

„Četnici odgovorni za sarajevski atentat.“
U Zagrebu je održan prijem za novinare kojem su prisustvovali pripadnici čitavog diplomatskog kora.Hrvatski ministar spoljnih poslova dr.Lorković je ovom prilikom predao javnosti Sivu knjigu koja govori o zločinima ustanika u Hrvatskoj.Knjiga sadrži više hiljada slika i dokumenata o pustošenju koje su počinili pobunjenici protiv Hrvata naročito u Bosni i Hercegovini.U uvodnoj reči ministar spoljnih poslova Lorković zaključuje da se pobunjenici u Hrvatskoj dele u 2 grupe:velikosrpske četnike i komunističke partizane.Četnici su odgovorni za sarajevski atentat zbog kojeg je izbio prvi svetski rat,za ubistvo Radića,hrvatskog seljačkog vođe u beogradskom parlamentu i za puč u Beogradu 27.marta 1941.

Broj od 21.januara 1943.-„U Makedoniji vlada red.“
(TP)Glavni urednik „Zore“ Krapčev u vezi sa situacijom u Makedoniji piše sledeće:One pokušaje koji su bili usmereni da se poremeti red u Makedoniji organizovali su komunistički centri iz inostranstva i u tom organizovanju glavnu ulogu imao je poverenik srpskih emigranata iz Kujbiševa Gavrilović.Oni komunisti koji su trebali doći iz inostranstva ponovo su trebali da pokušaju osnivanje jednog ilegalnog pokreta u Makedoniji.Stanovništvo je snažno podržalo bugarske vlasti u njihovom radu na uspostavljanju reda.Državne i oblasne vlasti su u punoj meri obavile svoju dužnost i zato u zemlji vlada mir i sigurnost.

Broj od 28.januara 1943.-„Ispražnjena četvrt Marseja bila je skrovište međunarodnih izbeglica.“
„Popolo di Roma“ objavljuje detalje iz Višija o pražnjenju Vieux Port,četvrti francuskog lučkog grada Marseja…Tu je boravilo mnogo crvenih vojnika iz Španije,Jevreja,Srba,Grka i drugih emigranata…

Broj od 29.januara 1943.-„Idn o pomoći Sovjetskom Savezu i ustanicima na Balkanu.“
…Na pitanje da li se nešto dešava po pitanju pomoći ustanicima na Balkanu ministar je odgovorio da.

Broj od 20.februara 1943.-„Moskva optužuje srpskog vođu četničkih bandi za saradnju sa silama osovine.“
„Neue Zuricher Zeitung“ izveštava iz Londona da je u krugovima bliskim sovjetskoj ambasadi u Londonu juče postalo poznato da je sovjetska vlada kratko vreme pre toga predala notu južnoslovenskom ambasadoru u Moskvi.U toj noti sovjetska vlada optužuje generala Mihailovića ministra vojnog južnoslovenske emigrantske vlade i vođu četničkih bandi iz Srbije da „sarađuje“ sa trupama sila osovine.Sa sovjetske strane izjavljuju da su za potvrdu ove tvrdnje uz notu dostavili južnoslovenskoj vladi i neoborive dokaze.Kako se u Londonu zna južnoslovenska emigrantska vlada je još ranije dobila notu od sovjetske vlade u kojoj su izneli slične optužbe.Sa južnoslovenske strane na to su odgovorili da se optužbe temelje na netačnim informacijama.Nova sovjetska nota zaključuje da je nesporazum isključen i da je sada samo moguće da južnoslovenska vlada u Londonu ne raspolaže zadovoljavajućim informacijama.

Broj od 24.februara 1943.-„London zabrinjava napetost između sovjetske i emigrantske poljske odnosno jugoslovenske vlade.“
„Prema Moskvi četnici ratuju protiv partizana.“
„Popolo di Roma“ javlja da je prema engleskom listu „News Chronicle“ u Londonu izazvana zabrinutost zbog napetosti koja postoji između sovjetske i pojedinih emigranstkih evropskih vlada sa sedištem u Londonu.Engleske krugove pre svega uznemirava napetost između sovjetske i poljske odnosno jugoslovenske vlade.Predmet suprotnosti između poljske i sovjetske vlade bilo je pitanje utvrđivanja granica i pitanje odnosa sovjetske vlasti prema pola miliona Poljaka koji su silom odvedeni iz Istočne Poljske dok je napetost u međusobnim odnosima između emigranstke jugoslovenske vlade i sovjetske vlade pojačava protestna nota koju je Moskva uputila srpskoj vladi u Londonu.U svom protestu sovjetska vlada tvrdi da se balkanske četničke bande koje deluju po uputstvima emigrantske vlade iz Londona bore protiv komunističkih partizana.

Broj od 5.marta 1943.-„Interesantni izveštaji o sovjetsko-anglosaksonskim suprotnostima.“
…Više naših današnjih vesti raspravlja pitanje anglosaksonsko-sovjteskih suprotnosti. Sukob interesa koji se poslednji put mogao u balkanskim pitanjima videti i zaokupiti pažnju u vezi je sa sovjetskom protestnom notom povodom izbijanja borbi između srpskih četnika i partizanskih bandi…

Broj od 2.aprila 1943.-„Čitav niz zemalja učestvuje na konferenciji o ishrani anglosaksonskih saveznika.“
U Vašingtonu su objavili koje zemlje su pozvane na međunarodnu konferenciju o ishrani koja će se održati 27.aprila.Pozvani su sledeći:….Jugoslavija.

„Majski naziva bivšeg jugoslovenskog kralja Petra i njegove pristalice „izdajničkom reakcionarnom grupom.“
„Izbio rat između jugoslovenske emigranstke vlade i Moskve.“
Iz Berlina javlja TP:“Deutsche Diplomatische Korespondenz“ piše sledeće u vezi sa događajima koji se odigravaju u krugovima jugoslovenskih emigranata u Londonu: Sovjetska vlada je još pre mesec dana uložila oštar protest protiv toga što izvesne pristalice jugoslovenske vlade u senci u Londonu ne mogu da se pomire s time da crveni partizani tamo gde su na teritoriji Jugoslavije makar čak i privremeno bili prisutni,kako smo pisali počinju da osnivaju sovjetske republike.
Moskva je otvoreno nazvala izdajom otpor uspostavljanju boljševizma silom.U sovjetskim ratnim izveštajima partizanske borbe koje traju na bivšim jugoslovenskim teritorijama na karakterističan način predstavljaju se baš kao borbe na istočnom frontu. Za novi sukob povod je bio to što su emigranti iz Londona pozvali svoje partijske pristalice na bivšim jugoslovenskim teritorijama da bez prethodne naredbe ne ulaze u borbu.Prema Moskvi ovim su se umešali u njen posao glavnog zapovednika i preko lista „Daily Worker“ komunističkog organa pozvala oštro na red jugoslovenske emigrante u Londonu.List Petra,Mihailovića i njihove partijske pristalice naziva „izdajničkom reakcionarnom grupom“ koja legitimni pokret otpora napada sa leđa.Proglas „Daily Workera“ je više u stvari vredan pažnje.Moskovska vlada preko svog poslanika u Londonu Majskog na licu mesta poziva londonske emigrante na red i to putem organa britanskih komunista.Utoliko što emigrante naziva „reakcionarnom izdajničkom grupom“ sasvim otvoreno osporava pravo ovih na one teritorije koje po njenom shvatanju pripadaju isključivo samo crvenom pokretu otpora koji je od nje priznat.Dalje,zanimljivo je da Daily Worker londonski list koji potpada pod odredbe engleske cenzure na najotvoreniji način može da zastupa stav koji neskriveno poriče pravo na postojanje jugoslovenske vlade u senci koja je akreditovana u Londonu iako to ni najmanje ne može da se uskladi sa obećanjima Engleza.

Broj od 22.maja 1943.-„Moskva i jugoslovenski emigranti.“
(TP)Prema jednom izveštaju TASS-a u Moskvi je jugoslovenski poslanik po imenu Simić predao Kalinjinu akreditivno pismo pošto je dosadašnji poslanik Gavrilović napustio Moskvu.Vrlo je verovatno da je ovaj događaj novi znak da jugoslovenska emigrantska vlada u Londonu postepeno popušta pred zahtevima Sovjetskog Saveza.Iako je Gavrilović bio poznat kao ekstremni levičar iapk je proizašao iz grupe starih srpskih nacionalista.Može biti da se Gavrilović suprotstavio zahtevu Sovjeta da se nacionalne bande iz južne Hrvatske koje su pod vođstvom Mihailovića potčine komunističkim partizanskim grupama.U ovom pogledu upućeni smo isključivo na nagađanja.Gavrilović je inače već drugi put izbačen iz Moskve jer je sovjetska vlada kada je prvi put nahuškala Simovićevu vladu u rat protiv Nemačke aprila 1941 izbacila njega kroz vrata kada je zaključila da će jugoslovenska avantura ubrzo da se završi.Zadatak takozvanog poslanika Simića je očigledno taj da povodom odnosa partizana i Mihailovića uzme u obzir sovjetske želje i privede kraju potčinjavanje jugoslovenskih emigranata iz Londona koje je došlo do izražaja u jednom skorašnjem govoru bivšeg kralja Petra.

Broj od 25.maja 1943.-„Američki Hrvati protiv velikosrpskih planova.“
Hrvatska novinska agencija javlja iz Buenos Airesa da se Hrvati koji žive u Americi oštro suprotstavljaju velikosrpskom namerama.Srpstvo koje živi u inostranstvu sada već ne govori više o ponovnom uspostavljanju Jugoslavije nego o uspostavljanju Velike Srbije i u tom cilju ispoljava propagandu.Hrvati se suprotstavljaju ovim namerama i ostaju uz nezavisnu Hrvatsku.U toj njihovoj nameri Hrvate ne može da pokoleba nikakva propaganda.

Broj od 29.maja 1943.-„Bivši jugoslovenski kralj živi u podrumu zaštićenom od vazdušnih napada i brinu se za njega da ne padne u depresiju.Kako žive emigranti?“
…srpski eks kralj Petar II
Stalni gost jednog od najotmenijih londonskih hotela Hotela Dorchester.Krajem 1940 hotel je u teškom vazdušnom napadu na London praktično srušen do zemlje.Samo su donji prostori i podrumi hotela ostali čitavi.Rukovodstvo hotela je jedan deo podruma preuredilo u apartmane i u jednom takvom podzemnom skloništu se smestio trenutno Petar II nekadašnji kralj Jugoslavije,kraljica Marija te njegova braća Tomislav i Andrej.Njegova dva brata podučava kućni učitelj dok se ekskralj upisao na čuveni Kembridž univerzitet.Ali Petar samo vrlo retko posećuje univerzitetski grad.Jedan engleski profesor u penziji ga priprema za ispite.Mladog Petra su dramatični događaji koji su se svojevremeno odigrali u njegovoj domovini toliko potresli da su njegovi doktori već strahovali da će upasti u depresiju.Petra je prvo avion odneo u Aleksandriju. Plavo nebo Sredozemnog mora su zatamnili neprijateljski borbeni avioni.Jedan nemački avion je napao i Petrovu letelicu.Avion kralja u bekstvu je pogođen mnogim mitraljeskim mecima ali je uprkos tome uspeo da stigne do aleksandrijske obale.Jedan ministar koji je sedeo pored kralja je smrtno pogođen.

Broj od 17.juna 1943.-„Moskva skinula masku.“
…Planovi o širenju Sovjetskog Saveza koje su u jučerašnjim izjavama Litvinova sada već postale zvaničan sovjetski stav u velikoj meri zaokupljaju štampu osovine.Litvinov je u Teheranu pred predstavnicima strane štampe rekao naime da se Rusija ne bi zadovoljila time da dobije izlaz samo na Egejsko more nego zahteva i neposrednu kontrolu nad Jadranskim morem ukoliko se Hrvatska,Slovenija,Dalmacija,Istra i Trst sastave u novu slovensku državu pod kontrolom Sovjetskog Saveza….
Italijanski listovi primećuju da je sa ovim sovjetskim planovima protiv Balkana povezan i zahtev Moskve da emogranstka jugoslovenska vlada preseli svoje sedište u Moskvu…

Broj od 19.juna 1943.-„Čerčil odbacio molbu za ženidbu ekskralja Petra.“
Prema izveštaju Tribune ekskralj Petar molio je za saglasnost čerčila za veridbu sa grčkom princezom Alexandrom.Čerčil je odbio ispunjenje molbe iz čega se očigledno vidi u kakvom zavisnom položaju žive kraljevi u dobrovoljnom izgnanstvu u Velikoj Britaniji.

Broj od 20.juna 1943.-„Jugoslovenski ekskralj Petar ne zna da li da posluša savete Engleske,Amerike ili Sovjetskog Saveza.“
Poluzvanično glasilo hrvatske vlade Hrvatski Narod podsmešljivim tonom se bavi ostavkom londonske emigrantske jugoslovenske vlade koju je ekskralj Petar prihvatio s time da „pruža priliku novoj vladi da predstavi svoju politiku.“List priključuje podsmešljive komentare u vezi sa krizom vlade i piše da kralj Petar ne zna ni to od kojeg svog saveznika da posluša savet:Engleske,Amerike ili Sovjetskog Saveza.
Inače prema vestima ostavku Jovanovićeve vlade prouzrokovala je okolnost da Sovjetski Savez nije bio zadovoljan politikom srpske vlade i zbog toga je napetost bila stalna.Prema vestima kralj Petar želi da poveri mandat za osnivanje vlade nekom izbegličkom političaru hrvatske nacionalnosti.

Broj od 22.juna 1943.-„Vilhelmštrase i kriza jugoslovenskih emigranata.“
Odgovarajući na pitanje o ostavci londonske jugoslovenske emigrantske vlade nadležni portparol Vilhelmštrase je izjavio da je uzrok događaja na dohvat ruke.Pre svega treba da se potraži u tome da Sovjetski Savez želi da prisvoji nekadašnje jugoslovenske teritorije pošto ih revolucioniše i pretvori u sovjetsku republiku.Prateća muzika engleske štampe koja tvrdi da je pitanje buduće organizacije Jugoslavije federalističko ili unitarističko sve to služi samo zamagljivanju stvarne situacije.

Broj od 23.juna 1943.-„Posle Poljske na redu je Jugoslavija.“
Londonska jugoslovenska vlada nema nikakve veze sa srpskim narodom.
Srpski list Novo Vreme bavi se krizom londonske jugoslovenske vlade i piše da je Jovanović doživeo istu sudbinu kao i general Simović-„Izvršio je svoju dužnost i može da ide.“London je bez razmišljanja i Jovanovića žrtvovao Moskvi.Nakon Poljske sada je na redu Jugoslavija-piše list i sada se jugoslovenske izbeglice žrtvuju Moskvi.Srpski list na kraju naglašava da takozvano londonsko jugoslovensko „društvo“ nema nikakve veze sa srpskim narodom i ove izbeglice ne predstavljaju nikog.

Broj od 27.juna 1943.-„Ruka Moskve nalazi se iza krize londonske jugoslovenske vlade.“ Sa nadležnog nemačkog mesta saopštavaju radi informisanja da iza krize londonske jugoslovenske vlade ruka Moskve meša karte.Moskva se trudi da spreči svaki takav pokret koji ne može da se uskladi sa sovjetskim balkanskim planovima.

Broj od 29.juna 1943.-„Trifunović postao predsednik emigranstke jugoslovenske vlade.“
Prema izveštajima švajcarskih listova rešena je kriza londonske emigranstke jugoslovenske vlade i novu vladu je formirao Miša Trifunović dosadašnji ministar prosvete.Zamenik predsednika vlade postao je Jovanović ministar spoljnih poslova Milan Grol,ministar vojni general Mihailović njegov zamenik Pera Živković,bivši beogradski gradonačelnik Bobić ministar saobraćaja,Juraj Šutej ministar finansija a Gavrilović bivši poslanik Jugoslavije u Moskvi ministar pravde.Miša Trifunović je od smrti Ace Stanojevića vodio radikalnu partiju i u više vlada je obavljao funkciju ministra prosvete. Profesor je univerziteta koji je pre jugoslovenskog sloma predavao filozofiju na beogradskom univerzitetu.
Prema vesti Trifunović se obavezao da će doneti demokratski ustav prema kojem će u monarhiji koja živi u snovima jugoslovenskih izbeglica Srbi,Hrvati i Slovenci biti u svakom smislu potpuno ravnopravni.

Broj od 14.jula 1943.
Vesti:
„Ženi se Petar jugoslovenski ekskralj.“
Iz Ženeve javljaju:Prema informacijama koje potiču iz diplomatskih izvora,londonska jugoslovenska vlada se saglasila sa veridbom ekskralja Petra sa grčkom princezom Aleksandrom.Veridba će uskoro biti i zvanično objavljena.Stvar veridbe postala je političko pitanje.Bivša jugoslovenska vlada se naime suprotstavila Petrovoj želji i zauzela je stav da bi se veridba i svadba mogle održati isključivo u domovini.Prilikom poslednje rekonstrukcije vlade ovo pitanje je igralo važnu ulogu.Princeza Aleksandra je najmlađa ćerka bivšeg grčkog kralja Aleksandra.Kralj Aleksandar je kako je poznato poginuo kao žrtva atentata.

Broj od 17.jula 1943.
Vesti:
Bivši jugoslovenski namesnik Pavle teško je bolestan.Engleski ministar spoljnih poslova Idn je u donjem domu rekao da se jugoslovenski princ namesnik Pavle koji je 1941 kao staratelj mladog kralja nastojao da zemlju drži dalje od rata te zato dopao engleskog ropstva teško razboleo.Jedan poslanik je naime pitao zašto je dozvoljen prinčev odlazak iz Kenije.Idn je izjavio da je prema lekarima stanje princa opasno po život i na njihov savet je bolesnik prebačen u Južnu Afriku.
Broj od 18.jula 1943.-„Nemir u londonskim emigrantskim vladama.“
„Podneli ostavke članovi tajnog saveta ekskralja Petra.“
Prema informaciji Messagera 4 majora koji su činili tajni savet kralja i pripadali najužem okruženju jugoslovenskog ekskralja Petra predali su ostavke.
Engleska vlada je jednog engleskog oficira po imenu Mekenzi imenovala pored kralja za njegovog ađutanta preko kojeg na izvestan način drži pod starateljstvom ekskralja.

Broj od 8.avgusta 1943.-„Bivši jugoslovenski kralj Petar i članovi njegove vlade sele se u Kairo.“
Petar kralj bivše Jugoslavije i članovi srpske vlade premeštaju svoje sedište u Kairo da-kako kaže izveštaj budu bliže političkim i vojnim prostorima Sredozemnog mora.

Broj od 12.avgusta 1943.
…Prema vestima koje stižu iz Londona u jugoslovenskoj emigrantskoj vladi ponovo je izbila kriza.Uzrok krize je što su se pojavile suprotnosti između Srba i Hrvata po pitanju jugoslovenskog ustava.Hrvatski članovi vlade zahtevaju da se osnove ustava i u vezi sa tim poruka upućena narodima Jugoslavije objavi još pre preseljavanja jugoslovenske vlade u Kairo.
Verovatno je da je ova kriza bila uzrok ostavke emigrantske vlade.Novi Jugoslovenski emigrantski odbor osnovao je Božidar Purić.

„U Londonu osnovan novi emigrantski jugoslovenski odbor.“
„Božidar Purić je predsednik vlade i novi ministar vojni.“
Prema izveštaju Nemačke Telegrafske Agencije u Londonu je osnovan novi emigrantski jugoslovenski odbor.Na čelu odbora stoji Božidar Purić koji je pored resora predsednika vlade prihvatio i resor ministra vojnog.U vladi je mesto dobio i Mihailović.Prema vesti jugoslovenska emigranstka vlada se još ovog meseca seli u Kairo.

Broj od 15.avgusta 1943.-„Londonu neprijatno pala kriza jugoslovenske vlade.“
„Mladi jugoslovenski kralj nagovaran na puč.“
Zvanični izveštaji govore o tome da je Londonu neprijatno pala kriza jugoslovenske emigrantske vlade.U vezi sa ovim ukazuju na to da se promena dogodila u veoma nepovoljno vreme.Postavljaju pitanje da li je nova vlada sposobna da je uključe u planove protiv Italije.U engleskom glavnom gradu se kaže da suprotnosti pojačava nepoverenje Hrvata prema velikosrpskim političarima.Ova vlada tako i ne može biti sposobna za rešavanje jako teških problema.
Neki londonski listovi pišu da nije slučajno imenovana apolitična vlada.Par dana ranije su se već dogovorili o osnivanju jedne koalicione vlade ali je iskrsla promena koju u Londonu nazivaju pučem.Mladog kralja su nagovorili da svoju vladu osnuje od službenika.

Broj od 17.avgusta 1943.-„Grčka,češka i jugoslovenska vlada pozvane u Moskvu.“
U dobro obaveštenim diplomatskim krugovima u Ankari se govori da sovjetska vlada priprema diplomatske korake da pozove grčku,češku i jugoslovensku vladu u Moskvu i da ih primora da odaberu Moskvu za stalno mesto boravka.Prema vestima Kremlj je već uradio tehničke pripreme za slučaj preseljenja 3 emigrantske vlade.Sovjetski narodni komesarijat za spoljne poslove izradio je daljnje planove na osnovu kojih želi da sklopi sporazume sa 3 pomenute emigrantske vlade kako bi ih čvršće vezala za Sovjetski Savez. U ovim ugovorima će se kako se objavljuje u dobro informisanim diplomatskim krugovima regulisati i pitanje novog uređenja Balkana.
U Ankari se prvim takvim korakom Sovjetskog Saveza drži to što je tadašnji sovjetski ambasador vodio razgovore sa diplomatskim predstavnicima 3 emigrantske vlade u Ankari.

„Nova jugoslovenska emigrantska vlada je samo prolaznog karaktera.Idn primio Purića a sovjetski ambasador priredio prijem u čast ekskralja Petra.“
Prema izveštaju Budimpeštanskog izveštača nova jugoslovenska vlada je počela svoj rad.“
Idn je juče primio predsednika vlade Purića a ruski ambasador je priredio prijem u čast ekskralja Petra.
Na prijemu su se pojavili svi emigrantski jugoslovenski političari.Predsednik vlade Purić je održao govor u kojem je izjavio da je nova vlada samo prelaznog karaktera a ako situacija to bude dozvolila vlada će podneti ostavku i biće osnovana nova vlada uz uvažavanje ustava.

Broj od 10.septembra 1943.-„Ruzvelt pregovarao sa „jugoslovenskim“ poslanikom.“
Kako iz Vašingtona javljaju Ruzvelt je razgovarao sa poslanikom jugoslovenske emigrantske vlade.Detalji nisu pozbati.

Broj od 18.septembra 1943.
…Na kraju da pomenemo da su jugoslovenska emigrantska vlada i kralj Petar napustili London i preselili sedište u Kairo.U londonu će interese vlade predstavljati Jeftić.

Broj od 30.septembra 1943.-„Eks kralj Petar i njegova vlada stigli u Egipat.“
Jugoslovenski eks kralj Petar i članovi njegove vlade stigli su u Egipat.

Broj od 3.oktobra 1943.-„Eks kralj Petar priznao tešku krizu koja je nastala unutar vlade.“
Jugoslovenski eks kralj Petar je u četvrtak pozvao k sebi predstavnike štampe u svoju vilu u Kairu i odgovorio na pitanja upućena njemu.Otvoreno je priznao da u okviru jugoslovenske eks vlade postoji kriza i da do sada ni on ni njegovi ministri nisu našli izlaz iz ćorsokaka unutrašnje političkih problema.
Inače eks kralj je rekao da je njegov politički idejni pravac da želi da podržava sve jugoslovenske patriote bez toga da se interesuje za njihov unutrašnje politički stav.Najhitnije treba osloboditi Jugoslaviju i nakon toga treba pitati ceo narod kako želi da reši postojeće suprotnosti između Srba,Hrvata i Slovenaca.
Na pitanje o rekonstrukciji jugoslovenske eks vlade eks kralj je dao uzdržan odgovor a takođe i na pitanje kakav je odnos između njega i glavnog upravljača partizanskog rata ministra vojske Mihailovića.

Broj od 8.oktobra 1943.
….Pitanje sovjetskih teritorijalnih zahteva u vezi sa predstojećim skupom 3 sile u najpotpunijoj meri zaokuplja međunarodnu štampu i javnost.Daljnji zahtev je da ima odlučujući uticaj u „prijateljskim vladama“ Rumunije,Srbije,Bugarske i Irana.

„Čubrilović će obrazovati jugoslovensku vladu.“
(Budimpeštanski izveštač)Iz Londona javljaju:Kako je poznato jugoslovenski eks kralj Petar i većina članova njegove vlade napustili su London i preselili se u Kairo.Više političara je međutim i dalje ostalo u Londonu.Londonska jugoslovenska emigracija sa velikom pažnjom prati one napore koji se ulažu u Kairu u cilju rešavanja mutne unutrašnjo političke situacije i nada se da će za kratko vreme uspeti da se nađe trajno rešenje.Prema vesti najverovatnije je da će novu vladu formirati srpski i hrvatski agrarci.Kao premijera spominje se ime vođe bosanskih zemljoradnika dr.Branka Čubrilovića.Ima reči o tome da će za ministra spoljnih poslova biti imenovan Ilija Jukić. Obojica su takozvani realni političari.

Broj od 15.oktobra 1943.-„Saveznici priznali Badoljovu vladu za ratujuću stranu.“
….
Priznanje Italije za ratujuću stranu mali saveznici Engleske teško su prihvatili sa radošću.Emigrantske vlade Jugoslavije i Grčke su od saveznika dobile takva obećanja da će u slučaju pobede moći da ostvare svoje pretenzije.Ispunjavanje ovih obećanja međutim suočava se sa teškoćama čim Italija kao ravnopravna strana zauzima mesto za pregovaračkim stolom.Poznate su aspiracije Italije na istočnu obalu Jadrana kao i na Albaniju.U prvom trenutku još nije bilo moguće izmeriti koliko su ozbiljne i teške nesuglasice između emigrantskih vlada i saveznika uzrokovane stupanjem u rat Badoljove vlade ali da će one vrlo brzo eksplodirati to je očigledno.

Broj od 16.oktobra 1943.-„Turska sa zabrinutošću gleda na najvljenu Moskovsku konferenciju.“
…Šta nam na primer govori onaj kratki izveštaj iz Kaira da je bivšem jugoslovenskom kralju Petru uspelo da reši svoje stambeno pitanje u Kairu?Uspelo mu je naime da iznajmi jednu zgodnu malu vilu u aleji Piramida,prema upečatljivom komentaru egipatske štampe za značajnu kiriju od 250 egipatskih funti što otprilike odgovara svoti od 3000 maraka mesečno ili 60000 dinara.
U slučaju izdataka ovakve veličine ne treba se čuditi ako se govori da je bivši kralj stupio u kontakt sa američkim finansijskim grupama kako bi dobio veće kredite.Mladi ekskralj je navodno obećao značajan udeo u mineralnim bogatstvima „ponovo osvojene Jugoslavije“američkim biznismenima.Ali šta se desilo:sa američke strane nije pokazano veće interesovanje za posao…
Londonski list po imenu „Observer“ piše na primer u vezi sa emigrantskim vladama da trenutak odluke koji se sve više približava stavlja Englesku pred izbor:da li će i dalje održavati vezu sa vladama koje njihovi narodi mrze ili će uspostaviti neposrednu vezu sa samim zainteresovanim narodima.
Reuter ponavlja ove izjave koje bez sumnje potiču sa višeg mesta(Observer je komunistički list) i dodaje da su od emigrantskih vlada baš jugoslovenska i grčka te koje imaju nekakav kontrolni i upravljački uticaj u otporu na okupiranim teritorijama…

Broj od 21.oktobra 1943.-„U Moskvi je pre sastanka ministara spoljnih poslova održan sastanak slovenskih naroda.“
Budimpeštanski izveštač javlja na tragu sovjetskih vesti da je pre englesko-američko-sovjetskog sastanka ministara spoljnih poslova održan u Moskvi šesti sastanak slovenskih naroda…
Na konferenciji je jugoslovenski delegat Božidar Maslarić izvestio o aktivnostima partizanskih trupa iz Srbije…

„Šta Jugoslavija zahteva od Italije.“
(TP)Agencija Rojter javlja iz Kaira da je novi član jugoslovenske emigrantske vlade dr. Čok izjavio da Italijani moraju da izmire račun.Ni priznavanje Italije za savezničku ratujuću stranu neće suspendovati pretenziju Jugoslavije na Trst,Istru i Goricu.Italijani moraju da isprazne ove gradove i samo na ovoj osnovi može ponovo da se uspostave miroljubivi i prijateljski odnosi.Čok je naglasio da je prilikom svoje posete Londonu i Vašingtonu predao memorandum koji sadrže ove zahteve.Savezničke vlade su sa naklonošću primile ovaj stav.Čok je na kraju izjavio da njega i njegove kolege uznemirava pojava Sforce pošto je on bio glavni idejni tvorac Rapalskog sporazuma u kojem su pomenute 3 pokrajine trajno dodeljene Italiji.

Broj od 22.oktobra 1943.
…Moskovski izveštač švajcarskog lista po imenu „Die Tat“ je javio svom listu da su anglosaksonske delegacije stigle u Moskvu sa gomilom dokumenata i te gomile dokumenata čine materiju pitanja koja će se razmatrati na pregovorima.Na pojedinim gomilama dokumenata bili su sledeći natpisi:Turska,Jugoslavija,Poljska,Nemačka itd.

Broj od 23.oktobra 1943.-„Tito će biti ministar vojni izbegličke jugoslovenske vlade?“

Broj od 29.oktobra 1943.-„U izbegličkoj jugoslovenskoj vladi više nema ni jednog hrvatskog člana.“
Svi hrvatski listovi objavljuju jedan izveštaj iz Kaira prema kojem nakon smenjivanja dr.Martinovića,ministra finansija sada više izbeglička jugoslovenska vlada nema više nijednog takvog člana koji bi se izjašnjavao kao Hrvat ili je član nekakvehrvatske političke partije.

Broj od 5.novembra 1943.-„Jugoslovenske i grčke emigrante zabrinjavaju moskovske odluke…“
…United Press javlja iz Kaira da su odluke Moskovske konferencije izazvale zabrinutost u krugovima jugoslovenskih i grčkih emigranata.Naročito je uzrok za zabrinutost okolnost što moskovski završni dokument nijednom rečju ne spominje Atlantsku Kartu. Boje se da će deklaracija preterano ohrabriti levičarske partizane koji se nalaze u opoziciji kako prema jugoslovenskoj tako i prema grčkoj vladi.

„Princ Pavle neće biti izručen jugoslovenskoj emigrantskoj vladi.“
Iz Londona javljaju da je na poslednjoj sednici donjeg doma jedan konzervativni poslanik postavio pitanje zameniku ministra spoljnih poslova Law-u da li će na traženje jugoslovenske emigrantske vlade iz Kaira biti izručen bivši jugoslovenski princ-namesnik Pavle kako bi ga mogli pozvati na odgovornost za njegovo držanje.Law je na pitanje odgovorio sa odlučnim ne što su poslanici propratili sa velikim odobravanjem.

Broj od 7.novembra 1943.-„Idn pregovarao sa grčkim i jugoslovenskim kraljevima, Wilsonom-glavnim zapovednikom na Bliskom istoku i predsednikom vlade Iraka.“
….U Kairu su nastavljena savetovanja koja su počela juče.Ministar spoljnih poslova Idn je juče razgovarao ne samo sa turskim ministrom spoljnih poslova Menemendžogluom nego i sa Đorđem grčkim i Petrom jugoslovenskim kraljem odnosno generalom Wilsonom,glavnim zapovednikom britanske armije a pre ovoga pak u svom proputovanju kroz Irak sa iračkim predsednikom vlade i ministrom spoljnih poslova….

Broj od 9.novembra 1943.-„Kralj Petar se vraća u London?“
Jugoslovenski krugovi u Londonu smatraju mogućim da će se kralj Petar II iz Kaira uskoro vratiti u London.Njegov povratak je verovatno u vezi sa njegovom skorom ženidbom(Mađarska Telegrafska Agencija).

Broj od 10.novembra 1943.-„Jugoslovenski ekskralj Petar oženiće se još ovog meseca.“
(Budimpeštanski izveštač)Kako izgleda jugoslovenski ekskralj Petar će se još ovog meseca oženiti grčkom princezom Aleksandrom.

Broj od 11.novembra 1943.
…U vezi sa ovim savetovanjem zaslužuje pažnju upozorenje generala Wilsona engleskog glavnog komandanta za Bliski Istok koje uputio srpskim četnicima u cilju da obustave saradnju sa Nemačkom.To je znak da general Mihailović nasuprot Titu ne može više da računa na podršku Engleza što će morati da uzme k znanju jugoslovenska vlada u Kairu.

Broj od 25.novembra 1943.-„Balkan i planovi saveznika.“
Najnoviji broj beogradskog Donauzeitunga objavljuje zanimljive vesti sa Balkana zarad osvetljavanja neobjavljenih ali iz toka događaja ipak naslućenih odluka moskovske konferencije.Beogradski nemački list se u prvom redu poziva na londonski Evening Standard. Ovaj londonski list je naime najavio skoru rekonstrukciju jugoslovenske emigrantske vlade.Prema listu Sovjetski Savez je na moskovskoj konferenciji u „prilično naredbodavnoj formi“ ispostavio svoju želju da se emigranstka vlada rekonstruiše i da ta rekonstrukcija bude u korist Tita koji bi u tu vladu poslao svoje već unapred određene predstavnike.
Međutim jedan štokholmski list smatra da Moskva uopšte ne priznaje emigranstke vlade a za jedine predstavnike naroda koje treba osloboditi smatraju komunističke komitete tih zemalja.
London pošto je ovim emigrantskim vladama pružio garancije ne može tek tako da ih raspusti zato njihovo raspuštanje prepušta zaboravu i zastarevanju.
Donauzeitung na osnovu takođe engleskog izvora objavljuje drugi interesantan izveštaj koji govori o tome da je jugoslovenski ekskralj Petar na pritisak Londona naredio Mihailoviću da raspusti svoje trupe i da se sa svojim ljudima stavi na raspolaganje „generalu“ Titu.
Odluke moskovske konferencije koje se tiču balkana dakle već počinju da se pokazuju. Takođe prećutane odluke konferencije nagoveštavaju Titovi proglasi koje ovih dana upućuje „celom srpskom narodu“ i u kojima se predstavlja kao jedina pravna i nadležna vlast naroda svih srpskih teritorija.
Ličnost i uloga Mihailovića u poslednje vreme počinje da biva jako neugodna i neprijatna za Engleze.I to ukazuje da su nasuprot Sovjetskom Savezu u popuštanju otišli do nezamislivih granica.Mihailovićeva tragedija prema tome je u tome da je do poslednjeg trenutka verovao u Atlantsku Povelju i u to da se London bori za slobodu malih naroda pa tako i za „Veliku Srbiju“.Kako se međutim sukobio sa Titom pao je u nemilost Moskve i tako ga je po želji Moskve i London pustio niz vodu.Na moskovskoj konferenciji na raznoraznim savetovanjima saveznici su doneli odluke o uređenju Evrope nakon „pobede“ i među ovim odlukama najvažnije se odnose na Južnu i Jugoistočnu Evropu. Dosadašnje promene i događaji pokazuju da su anglosaksonci prepustili ovu teritoriju sovjetima.Potpuno odricanje od Mihailovića je najsigurniji znak ključnih promena.
Naredba jugoslovenskog ekskralja Petra za „razoružanje“ upućena generalu Mihailoviću dovoljno osvetljava kakvu ulogu sa tačke gledišta Londona igraju emigranstke vlade.
Inače emigrantske vlade izvršavaju dobijene naredbe sa iznenađujućom servilnošću i brzinom čak i ako one znače uništavanje njihovih osnova.
Ova servilnost još više ohrabruje Moskvu čiji glas sve više postaje vodeći i upraviteljski među saveznicima.zato je sovjetski list „Rat i radnička klasa“ mogao u najnovijem broju da napiše sledeće:“Oni ciljevi za koje se bori Sovjetski Savez su kristalno čisti.Među ovim ciljevima nema ni jedan koji se tačno ne poklapa sa životnim potrebama evropskih naroda.“
U ovoj izjavi je interesantno da Sovjetski Savez bez ikakve zabune poistovećuje svoje intetrese sa interesima cele Evrope.
Pomenuti sovjetski list u istom broju zauzima stav u vezi sa planom o savezu dunavskih zemalja,savezom koji se u poslednje vreme spominje zajedno sa nastojanjima Ota Habsburga i poljske emigracije.Svaki takav posleratni plan,svako takvo nastojanje koje želi da napravi sanitarni kordon prema Sovjetskom Savezu smatra se neprijateljskim i tako se i zauzima stav prema njemu.

Broj od 26.novembra 1943.-„Srpska emigrantska vlada pristala na ženidbu kralja Petra.“
Petar II srpski kralj koji je napunio 20 godina i zaljubljen je do ušiju već pola godine vodi tešku borbu sa ministrima svoje vlade koji se često menjaju i koji su zastupali stav da se kralj ne sme oženiti dok se ne vrati u svoju domovinu i dok se ne reše ratna pitanja.Nasuprot tome Petar je brak smatrao hitnom stvari.Sad ankarski listovi izveštavaju da je na kraju kralju uspelo da dobije odobrenje vlade za brak i već je određen i dan ženidbe.Kralj Petar će na prvi dan srpskog Božića sklopiti brak sa grčkom i danskom pricezom Aleksandrom.

Broj od 2.decembra 1943.
Vesti:
Jugoslovenski protest u Londonu.Iz Ciriha javljaju:Jugoslovenska vlada iz Kaira ponovo je protestovala protiv emisija engleskog radia BBC pod naslovom „Glas Jugoslavije“.Prvi put je jugoslovenska vlada protestovala kada je BBC objavio Titov ratni izveštaj o borbama protiv Mihailovićevih trupa.

Broj od 10.decembra 1943.-„Čerčil pregovarao i sa jugoslovenskim i sa grčkim kraljem.“
Titove pristalice pozvale u svoj glavni ratni štab kralja Petra.Nakon obavljenih razgovora sa turskim državnicima Čerčil je još ostao u Kairu i vodio razgovore sa jugoslovenskim i grčkim kraljem odnosno sa njihovim premijerima dalje sa sovjetskim i engleskim članovima italijanskog savezničkog odbora Višinskim i Makmilanom,iračkim regentom i britanskim zapovednikom na Bliskom Istoku.

„Titove pristalice pozvale kralja petra da boravi u glavnom ratnom štabu partizana.“
(Mađarska Telgrafska Agencija)Prema informacijama engleskog lista „Evening Standard“ Titova vlada poslala je delegaciju u Kairo kako bi se upustila u pregovore sa kraljem Petrom.Titova vlada ne želi da komunicira sa Purićevom emigrantskom vladom. Partizani žele da nagovore kralja Petra da svoje sedište premesti u glavni ratni štab Tita.

Broj od 12.decembra 1943.-„…Tito-Staljinov balkanski eksponent.“
Engleska štampa napada Mihailovića i jugoslovensku vladu u Kairu zbog njihovog stava prema Titu…
….U vezi sa južnom Evropom u toku dana je stigao jedan izveštaj vredan pažnje.Nemačka Telegrafska Agencija prosledila je izveštaj iz Ženeve i prema njemu se engleski list Times bavi jugoslovenskim pitanjem i oštro kritikuje generala Mihailovića koji i dalje zauzima neprijateljski stav prema Titovoj grupi i Titovu grupu naziva komunistima i teroristima.List kritikuje stav jugoslovenske vlade u Kairu koja ne pristaje da Titov „oslobodilački“ odbor prihvati za predstavnika naroda.List piše da se jugoslovenska vlada sastoji samo iz tuceta oficira,službenika i diplomata-emigranata.
Engleski list inače sa ovakvim stavom nije usamljen jer i engleski radio snažno kritikuje jugoslovensku emigrantsku vladu i optužuje je da joj se sva delatnost svodi na večite intrige.
Prema vesti Mađarske Telegrafske Agencije iz Štokholma švedska štampa objavljuje izjave jednog balkanskog diplomate koji je zaključio da Sovjetskom Savezu nije potrebno iskrcavanje na Balkanu jer je Tito Staljinov balkanski eksponent…

Broj od 15.decembra 1943.-„Staljin šalje Titu vojni odbor ali zadržava vezu i sa vladom kralja Petra.“
Prema Die Tatu u izjavama Sovjetskog Saveza u vezi sa ugovorom ima neskrivenog pobedničkog osećanja.Interesantno je i to da o kralju Petru nema ni jedne reči.Izgleda da je među saveznicima došlo do sporazuma u Teheranu koji je dao slobodne ruke Staljinu u Jugoistočnoj Evropi.
I ovo dokazuje da London i Vašington nisu u toj poziciji da zaustave imperijalizam Sovjetskog Saveza.
Prema telefonskom izveštaju Budimpeštanskog izveštača iz Ciriha u glavnom gradu Sovjetskog Saveza vode se dalji razgovori između Beneša i Staljina kako bi se raspravili posleratni problemi.Razgovora se o politici koja će se voditi prema susednim državama tako prema Poljskoj,Jugoslaviji i Austriji.Nemačka Telegrafska Agencija javlja da u vezi sa pregovorima Sovjetska Telegrafska Agencija je izdala zvanično saopštenje koje predstavlja zvaničan sovjetski stav po pitanju Jugoslavije.Saopštenje se osvrće na balkanske borbe pa naglašava da Moskva priznaje generala Tita i šalje vojnu misiju u njegov glavni ratni štab.Sovjetski Savez ne priznaje Tita kao vladu nego kao saveznika čiju borbu prati sa simpatijama.Istovremeno ne prihvata približavanje Mihailovića.
Sovjetska štampa posvećuje veliku pažnju Titovim borbama.Listovi ističu da će Moskva zadržati veze sa vladom kralja Petra.

„Tito ne želi da sarađuje sa jugoslovenskom vladom u Kairu.“
Izveštaji koji stižu iz Londona govore da Titova vlada nema nameru da postigne sporazum sa jugoslovenskom vladom u Kairu nego želi da ide svojim putem.

Broj od 16.decembra 1943.-„Kralj Petar traži kontakt sa Titom međutim partizanski vođa ne želi da pregovara.London želi da spasi dinastiju Karađorđević…“
Od vesti vezanih za Balkan najviše je vredna pažnje ona vest iz berlina prema kojoj su nemačke trupe otpočele velike napade protiv partizanskih bandi na bivšim jugoslovenskim i grčkim teritorijama.Celokupna svetska štampa sa velikom pažnjom prati sve tešnju vezu jugoslovenskih partizana i Sovjetskog Saveza.Prema vesti kralj Petar traži način da se približi Titovima kako bi izgradio most između emigrantske vlade u Kairu i novoosnovanog Titovog komiteta međutim prema obaveštenjima švedskih listova Tito sad već ne želi da pregovara sa kraljem.Prema saznanjima švedskog lista Szocialdemokraten u Londonu je najveću pažnju prouzrokovalo nagađanje vezano za Balkan ministra inostranih poslova Idna i iz njegovih izjava o kralju Petru zaključuju da bi Engleska volela da spase jugoslovensku monarhiju.
Mađarska Telegrafska Agencija javlja iz Štokholma da se engleski brigadni general Meklin od proleća nalazi kod jugoslovenskih partizana.General ima svega 32 godine i unapređen je iz čina majora u brigadnog generala.

„Kralj Petar traži vezu sa Titom.“
Prema izveštaju Daily telegrapha jugoslovenski ekskralj Petar želi lično da reši unutrašnjepolitičke suprotnosti na bivšim jugoslovenskim teritorijama i traži kontakt sa Titom.

„Hrvatska štampa o Titu.“
Hrvatska štampa stalno drži na dnevnom redu pitanje „oslobodilačkog komiteta“ Tita otkad je njegovo osnivanje objavljeno.Hrvatski listovi zaključuju da je čitav balkanski banditski pokret sada snažno okrenut ka unutra.Prema listu Deutsche Zeitung in Croatien Tito je otvoreno rekao da se ne smatra pravnim naslednikom jugoslovenskih vlada i prekida sa kraljem Petrom.
Titu je Moskva dala uputstvo da sakrije svoje boljševičke namere dok ne dođe vreme za boljševizam.

Broj od 17.decembra 1943.-„Tito će proglasiti partizansku republiku.“
…u objavljenom članku
Tribune de lausanne pod naslovom „Zone uticaja“ piše da su se nakon moskovske konferencije već počele iskristalisati osnovne crte one politike koju je u svom govoru koji je izazvao veliku pažnju najavio južnoafrički predsednik Smats…List citira onaj raniji izveštaj prema kojem je anglosaksonsko iskrcavanje u Dalmaciji otkazano po želji Sovjetskog Saveza a zatim pravi rezime vesti koje govore o aktivnostima jugoslovenskih partizana i kaže da je presto kralja Petra u opasnosti.Prema vesti iz Štokholma u Londonu se misli da se Tito sprema za proglašenje jugoslovenske republike.U vezi sa organizovanjem Slovena preko Londona je stigla nova vest prema kojoj je u Londonu osnovan panslovenski komitet na čijoj prvoj sednici je predsedavao Mraša Propop predsednik češkog panslovenskog komiteta…Komitet je detaljno razmotrio i pitanje Titovog jugoslovenskog komiteta.

Broj od 22.decembra 1943.-„Titova delegacija pregovarala u Kairu.“
Prema engleskom izveštaju Titova delegacija boravila je u Kairu gde je vodila razgovore sa anglosaksonskim vođama i sa jugoslovenskom emigrantskom vladom iz Kaira.

Broj od 24.decembra 1943.-„Pristalice Tita odlučile su da se kralj Petar ne može vratiti u zemlju a vladi u Kairu poriču svaki legitimitet.“
Titov komitet je izrekao da se kralj Petar ne može vratiti u zemlju.Jugoslovenskoj vladi u Kairu poriču svaki legitimitet.Titova delegacija je na putu za London da isposluje priznanje komiteta.
(Nemačka Telegrafska Agencija)Engleska novinska agencija u formi posebnog izveštaja objavljuje izveštaj takozvane „slobodne jugoslovenske radio stanice“ prema kojoj je antifašističko nacionalno veće pod vođstvom Tita donelo odluku da se kralj Petar ne može više vratiti u Jugoslaviju.Veće je na jednoj drugoj sednici odlučilo da jugoslovenskoj emigrantskoj vladi sa sedištem u Kairu oduzme sva prava.
Takođe Nemačka Telegrafska Agencija prenosi izveštaj engleske novinske agencije prema kojoj je Titova delegacija na putu za London da isposluje priznanje komiteta.

„Uhapšen ministar finansija jugoslovenske emigrantske vlade iz Kaira.“
Povod za hapšenje bila je optužujuća izjava bivšeg italijanskog komandanta Balkana generala Roate.

Broj od 25.decembra 1943.
Vesti sa Balkana
„Tito oduzima državljanstvo članovima jugoslovenske emigrantske vlade.“
(Budimpeštanski izveštač)Prema izveštaju Exchange Telegrapha jugoslovenska unutrašnje-politička situacija se izuzetno zaoštrila.Titov „oslobodilački komitet“ je odlučio da članovima izbegličke vlade iz Kaira oduzme državljanstvo.Kralj Petar ne sme da se vrati u zemlju sve dotle dok narod putem iskazivanja slobodne volje ne izabere.
Prema izveštaju takjozvane slobodne jugoslovenske radio stanice Titov komitet je izričito naglasio da će u budućnosti smatrati ništavnim svaki sporazum sklopljen od strane emigrantske vlade u Kairu i istražiće i to da li da prizna ranije sklopljene sporazume od strane emigrantske vlade.
Takođe Budimpeštanski izveštač javlja da je jugoslovenska unutrašnje politička kriza u centru interesovanja političkih krugova u Londonu.Prema mišljenju emigrantskih krugova u Londonu naklonjenih Titu partizanska borba je prirodni nastavak rata iz 1941.Jugoslovenska vlada iz Kaira sada već ne napada samo Titove pristalice nego i londonsku štampu koja je prešla na stranu partizana.Engleski list Daily Worker napada srpskog poslanika u Vašingtonu Fotića koga je još Stojadinović imenovao i zamera što emigrantska vlada iz Kaira i poslanik Fotić slobodno raspolažu nad jugoslovenskom ambasadom u Americi.

Broj od 29.decembra 1943.
…Osim sovjetsko-poljskog pitanja pitanje jugoslovenske emigrantske vlade je ono što najviše zaokuplja političku javnost.U Ankari je privuklo pažnju da je britanska vlada odbila želju kralja Petra koja se odnosila na upotrebu jugoslovenskih potražnji u Londonu i iz toga su Turci zaključili da se London sprema da prizna Tita.Jugoslovenski emigranti u Kairu inače kako izgleda ne žele da sarađuju sa Titom i izjavili su da vlada kralja Petra insistira na ličnosti generala Mihailovića

Broj od 30.decembra 1943.-„Kralj Petar sprema se kod Tita.“
(Mađarska Telegrafska Agencija).Prema vestima koje stižu iz Kaira od tamošnjih obaveštenih krugova zna se da će u najskorije vreme kralj Petar otputovati na Balkan sa ciljem da pokuša da uspostavi sporazum između emigrantske vlade iz Kaira i Titove grupe.
_______________________________________________________________________

Istorija koja živi pored nas – Sombor

sombor 1941

Pijaca „u lancima“ u centru Sombora.Slika je nastala 1941. godine 13 ili 14.aprila 1941. godine a prikazuje streljanje uhapšenih Srba i ostalih građana Sombora, od strane mađarske vojske.Na slici se dobro vidi sunčani sat koji i danas postoji.Osuđenici su naslonjeni na zid katoličkog župnog dvora iz 18.veka.Sa leve strane se vidi zgrada gde se danas nalazi dečije odeljenje Gradske biblioteke „Karlo Bijelicki“ i Grašalkovićeva palata iz 18.veka nekada centar za kolonizaciju Nemaca u Bačkoj.Obe zgrade su očuvane i postoje i danas.Inače ovo mesto ispod sunčanog sata u Somboru je veoma važno za moju porodičnu istoriju jer je malo nedostajalo da svoj život baš ovde završi moj deda sa mamine strane.I on je bio kandidat za streljanje a spasen je u poslednjem trenutku zahvaljujući pomoći jednog poznanika mađarske nacionalnosti(tog čoveka će 1944. streljati partizani).Mesto sa slike inače koristiće za egzekucije i predstavnici komunističko -partizanske vlasti 1944 i 1945. godine.

sombor 1941.  1

Slika je nastala verovatno 13. ili 14. aprila 1941. godine u Somboru.Na slici se vide mađarski vojnici kako pucaju prema centru grada.Oni se nalaze ispred zgrade nekadašnjeg somborskog hotela „Sloboda“ a pucaju prema zgradi koja se zove Vajdingerova palata koja je bila poznata između dva svetska rata kao trgovački centar inače višespratnica.U pozadini je zgrada Gradskog muzeja.Sve ove zgrade i danas postoje.Povod za pucnjavu su bili stvarni ili iscenirani napadi tzv četnika,gerilaca srpske nacionalnosti na mađarsku okupacionu vojsku tokom aprilskog rata 1941. godine.Istoričari se i danas spore oko toga da li je stvarno nekakva gerilska akcija izazvala tu pucnjavu no jedno je sigurno okupaciona vojska je sve to iskoristila da se obračuna sa političkim protivnicima u gradu.

sombor 1941 2

Za ovu sliku koja je takođe nastala verovatno 13. ili 14.aprila 1941. godine u Somboru smatram da prikazuje unutrašnjost Gradske kuće ili unutrašnjost Grašalkovićeve palate u Somboru.Obe zgrade i danas postoje.Mađarska okupaciona vojska je tu dovodila taoce,to jest pohvatane izbeglice i pohapšeno stanovništvo Sombora uglavnom srpske i jevrejske nacionalnosti.Na slici se jasno vidi kako ljudi drže ruke podignute uvis dok su okolo njih vojnici.

Svakodnevni život u okupiranoj Srbiji 1943. godine

cet

Ovo su vesti iz mađarskog lista „Délvidék“ koje govore o životu u okupiranoj Srbiji 1943. godine.

Svakodnevni život u okupiranoj Srbiji 1943.godine.

Broj od 3.januara 1943.-„Budžet Srbije“
Iz Beograda javljaju:Usvojen je budžet Srbije za 1943.godinu.Ministar finansija Đorđević je u svom ekspozeu povodom budžeta izložio da se u sastavljanju budžeta služio kriterijumima da zadovolji svaku potrebu i želju.Veću sumu će srpska vlada odvojiti za izbeglice,za pomoć ratnim invalidima i udovicama.Budžet iznosi 8 milijardi i 480 miliona dinara.

Broj od 12.februara 1943.-„Proglas Milana Nedića srpskim zemljoradnicima.“
„Prošle godine je zasejano 78% obradivih površina u Srbiji.“
Iz Beograda javljaju:Milan Nedić,predsednik vlade Srbije se u sredu uveče u pola sedam preko radia obratio srpskim zemljoradnicima.Predsednik vlade je tokom govora sa radošću zaključio da su zemljoradnici poslušali njegov savet i obradili svoju zemlju uprkos tome što su londonski i moskovski radio stalno vršili antipropagandu.
Neprijateljski radio rekao je podsticao vas je da ne obrađujete vašu zemlju jer ona ionako neće rađati za vas.Time što ste poslušali moje savete spasli ste se od smrti od gladi.Prošle godine zasejali ste 78% obradivih površina ali ove godine svaku stopu zemlje treba zasejati žitaricama jer je to pitanje života i smrti.
Na kraju govora predsednik vlade je izrazio želju da Srbi i dalje žive u bratskom razumevanju.

Broj od 13.februara 1943.-„Proglas srpske vlade:Srbija se odlučila za Evropu.“
Članak „Die Tat-a“ izazvao veliku buru u Beogradu.
Srpski narod se opredelio za Evropu a protiv boljševika.
(NTI)Švajcarski list „Die Tat“ doneo je izveštaj po kojem su na intervenciju Sovjetskog Saveza Engleska i Amerika odustale od planova za evropsku invaziju i dali Sovjetskom Savezu slobodne ruke.Izveštaj je izazvao veliku pažnju u srpskom glavnom gradu.U vreme dolaska vesti upravo je bila u toku sednica srpske vlade i na vest je sednica prekinuta i izdan je proglas.Proglas na udarnom mestu u naglašenoj formi objavljuje srpski list „Novo Vreme“.Proglas naglašava da se srpski narod opredelio za Evropu i protestuje protiv mogućnosti da anglosaksonci prepuste Balkan Sovjetskom Savezu.
Srpska vlada podseća na to da su Jugoslaviju anglosaksonci prisilili na rat iako Jugoslavija za rat nije imala nikakvog interesa.I ovo su anglosaksonci učinili za ljubav Sovjetskog Saveza.Jugoslavija se raspala a sada bi Srbiju koja ide putem postepene konsolidacije želeli da gurnu u nesreću.Srpski narod mora da otvori oči i vidi situaciju.
Srpski narod se već odlučio i odlučio se za Evropu.

Broj od 14.februara 1943.
Vesti sa Balkana
Iz Beograda javljaju:Veliko polje na Banjici pored Beograda na kojem su nekada održavane vojne parade i auto trke sada se koristi za poljoprivredne ciljeve.Oko 30000 kvadratnih metara teritorije biće zasađeno suncokretom i predato na brigu izbeglicama nastanjenim u Beogradu dok će preostala zemlja biti dodeljena na obradu državnim službenicima i ostalim zaposlenima….

Broj od 18.februara 1943.-„Kad se noćas sretnemo…“
„Uzbudljivo bekstvo iz dubine mora.“
Francuski nedeljnik po imenu „Actu“ objavljuje ispovest mašiniste jedne nemačke podmornice o jednoj njenoj uzbudljivoj avanturi…
Lepa muzika beogradskog radia razbija moju nestrpljivost u nesanici i u polusnu slušam Betovenovu simfoniju kada odjednom zvono za uzbunu prozuji na brodu…

Broj od 24.februara 1943.-„Srpsko-mađarski pregovori o poštanskim štedionicama u Beogradu.“
Mađarska Telegrafska Agencija javlja iz Beograda:Povodom pitanja rešavanja zahteva stanovnika Mađarske prema poštanskoj štedionici u Beogradu sekretari mađarske poštanske štedionice dr.Szinkovich Lorand i dr.Agoston Kalman poslani su u Beograd. Mađarske delegate su na železničkoj stanici sačekali predstavnici mađarskog konzulata i delegati srpske poštanske štedionice.Višednevni pregovori do kraja su vođeni u prijateljskom duhu i završeni su potpunim sporazumom.
„Srpska vladina delegacija u Apatinu proučava izradu drvenih cipela.“
Iz Beograda javljaju:Kako je poznato u ovo vreme u Srbiji je prilično velika nestašica u životinjskim kožama zbog čega srpska vlada ima veliki problem da stanovništvo snabde obućom.Da bi pomogla rešavanju ovog problema srpska vlada je odlučila da umesto drevnih opanaka uvede nošenje drvenih cipela.U tom cilju je uz dozvolu mađarske vlade poslala četvoročlanu delegaciju u Apatin da tamo proučava izradu drvenih cipela.Članovi delegacije su:Stevan Inđić službenik beogradskog kožarskog centra,Aleksandar Vetuhov- industrijalac,Artur Surlemont inžinjer i Kopjar Jakab rukovodilac rada.Članovi srpske delegacije ostaće 3 nedelje u Apatinu a nakon povratka u Srbiju pokrenuće kurs za izradu drvenih cipela.

Broj od 6.marta 1943.-„Beogradski gradski službenici obavezani na poljoprivredni rad.“
Iz Beograda javljaju:Zbog nedostatka radne snage u poljoprivredi gradonačelnik Beograda je naredio da su svi zaposleni u gradskoj upravi obavezni da obavljaju i poljoprivredne radove.Ovi radovi moraju trajati bar 9 nedelja i to svaki dan ujutro od 8 do popodne u 2 sa izuzetkom nedelja i praznika.Svaki dan 400 gradskih službenika moraju biti na raspolaganju za poljoprivredne radove.

Broj od 7.marta 1943.
Vesti
Iz velikog sveta
….U Beogradu je obnovljen vodovod i srpski glavni grad je tako pobegao od opasnosti da preko leta ostane bez vode.

Broj od 10.marta 1943.
Iz Beograda javljaju:“Donau Zeitung“ piše da će od 15.marta biti ograničena veličina privatnih pisama koja imaju utvrđenu veličinu.Cilj uredbe je bio napredak sa štednjom papira.

Vesti
Otpočela plovidba i na srpskom sektoru Dunava.Iz Beograda javljaju da je prema saopštenju srpskog društva za rečnu plovidbu otpočeo redovni privatni rečni saobraćaj između Beograda i Smedereva,Beograda i Gradišta i Beograda i Šapca.

Broj od 13.marta 1943.
Vesti o Balkanu
Iz Zagreba javljaju:Zagrebački list na nemačkom jeziku „Deutsche Zeitung in Croatien“ izveštava da je srpska vlada ovlastila ministra finansija da za javne radove podigne 1 milijardu dinara unutrašnjeg zajma.Zajam će biti otplaćen za 30 godina uz kamatu 4%…
Iz Beograda javljaju:Srpska štampa na vodećim mestima ukazuje na to kakve lažne vesti objavljuje Radio London.Engleski radio je poslednji put objavio da su u Beogradu u toku nemiri velikog intenziteta.U Beogradu se ovoj vesti smeju.

Broj od 12.maja 1943.
Vesti sa Balkana
Iz Beograda javljaju da se za pomoć ranjenima u ratu od 16 do 20 maja može kupiti srpska serija maraka.Vrednost serije je 350 dinara.Marke se do 20.maja mogu kupiti za protivvrednost pokazanog bona od 10 dinara nakon toga do 16.juna mogu da se kupe neograničeno a mogu da se do 16.septembra koriste kao trošak poštanskih pošiljki.
Prema izveštaju iz Beograda u poslednje vreme su se mnogo namnožile krađe sijalica sa ulaza beogradskih zgrada što je takođe jedna vrsta sabotaže-javlja Mađarska Telegrafska Agencija iz Zagreba.Policija poziva na odgovornost vlasnika kuće i domara za krađu i poziva stanovništvo da ne kupuje ovakve kradene sijalice.

Broj od 13.maja 1943.-Vesti:
„Uređuje se okolina beogradskog parlamenta.Prema izveštaju „Novog Vremena“ u srpskom glavnom gradu sprema se veliko uređivanje ulica.Pre svega će se dovesti u red okolina parlamenta i u tom cilju će mnogo starih kuća u ulici Kraljice Marije biti srušeno zajedno sa kafanom „Kod 7 Švaba“.
„Vakcinacija protiv trbušnog tifusa u Srbiji.“
Prema izveštaju lista „Obnova“ niška zdravstvena stanica je pozvala stanovništvo da se svi koji su uzrasta 3-50 godina jave pod pretnjom najstrože kazne na vakcinaciju protiv trbušnog tifusa i paratifusa.Naročito se obaveza odnosi na zaposlene u trgovini namirnicama.Deca ispod 3 godine biće vakcinisana protiv crnih boginja.

Broj od 19.maja 1943.-„Srpske zadruge biće očišćene od politike.“
Beogradski izveštač „Frankfurter Zeitunga“ javlja da je srpska vlada oslobodila dužnosti kompletna rukovodstva svih zadruga u Srbiji među njima i prilično uticajnih poljoprivrednih zadruga.Vlada naime korenitim ličnim čišćenjem želi da zadruge oslobodi politike.Prema uredbi nova rukovodstva će imenovati predsednik vlade.Nakon čišćenja poljoprivredne zadruge će u mnogo većoj meri nego do sada biti stavljene u službu pravednije raspodele proizvoda i artikala za javnu potrošnju.

Broj od 22.maja 1943.
Nedićeva naredba:
„Partizani moraju biti istrebljeni bez milosti.“
Srpski predsednik vlade Nedić je održao govor pripadnicima one dobrovoljačke jedinice koju je vlada poslala u Šumadiju da ovu pokrajinu očisti od partizana i ponovo uspostavi normalno stanje.Nedić je u svom govoru naglasio veliki značaj uspostavljanja reda a nakon toga je izdao sledeće naređenje:
„Komunističke partizane treba bez milosti istrebiti.“
U okolini Kragujevca srpska vlada je održala zbor za prosvećivanje naroda na kojem se okupilo oko 2000 zemljoradnika.U ime vlade narodu se govorom obratio ministar prosvete Jonić naglašavajući da se ispred srpskog naroda nalaze dva puta:put koji pokazuje vlada i koji služi srpskim interesima i put koji pokazuju stranci koji služi stranim interesima.Upozorio je narod da dobro razmisli šta čini jer stranci podstiču srpski narod da za strane interese juri u svoju propast.Pozvao je narod da prati vladu koja priprema budućnost Srbije.Jonić se suprotstavio onima koji šire lažne vesti i kleveću okupacionu nemačku vojsku i naglasio da se Nemci ponašaju prijateljski.Protivnici srpskog naroda su partizani koji ubijaju i pljačkaju.

Iz velikog sveta
Nova grupa mladih ljudi iz Srbije kreće u Nemačku na 6 mesečno edukativno putovanje.

Broj od 28.maja 1943.
Na osnovu uredbe srpskog ministarstva vera i prosvete školska godina u srpskim srednjim školama završava 15.juna a u osnovnim školama 24.juna.Nova školska godina počinje 1.septembra.
Vesti:
„U Srbiji zakon protiv korupcije.“
Srpska vlada je donela strogi zakon za onemogućavanje korupcije.Po zakonu onaj ko podmiti državnog službenika kažnjava se sa bar 5 godina zatvora i novčanom kaznom do milion dinara.Ako je onaj koji podmićuje javni službenik i zloupotrebi svoj službeni položaj kažnjava se smrću.Ako javni službenik traži kao protivuslugu ono što bi i inače morao da uradi dobiće 5 godina robije a ako traži za protivuslugu ono što ne bi ni smeo da traži kazna je smrt.
Broj od 29.maja 1943.-„U Srbiji se na evidenciji vodi 72524 izbegličke porodice.“
Mađarska Telegrafska Agencija javlja:U Srbiji je sastavljena zvanična statistika o tome koliki je broj izbegličkih porodica kao posledica sloma Jugoslavije-72524.

„Svesni smo da se prošlost više neće vratiti“-rekao je predsednik srpske vlade Milan Nedić.
Mađarska Telegrafska Agencija javlja:Predsednik srpske vlade Nedić primio je nova rukovodstva srpskih zadruga pred kojima je održao sledeći govor:
„Ako ne budemo složni kao jedan čovek Bog zna šta će biti sa nama.Vlada želi da vi držite na okupu narod.
Ne možemo zabiti glavu u pesak poput noja moramo održati korak sa duhom novih vremena.Svesni smo toga da se prošlost više neće vratiti.1912 smo dobro napredovali ali je iskrsla Jugoslavija i partizansko doba.“

Broj od 5.juna 1943.
Vesti sa Balkana
…Na beogradskom univerzitetu ustanovljena je jedinica za održavanje reda čiji je zadatak čuvanje reda i imovine na univerzitetu.Ovo je učinjeno zato što je u poslednje vreme došlo do mnogo narušavanja reda na beogradskom univerzitetu i tokom tih narušavanja reda i imovina univerziteta je pretrpela štetu.Jedinica za održavanje reda legitimisaće svakog ko uđe u zgradu univerziteta i sprečiće narušavanje reda.
Nova grupa zemljoradnika iz Srbije putuje u Nemačku na edukativno putovanje.

Broj od 8.juna 1943.-„Ili će biti red,mir i rad ili više nikad neće biti Srbije i srpskog naroda.“
Prema izveštaju beogradskog lista Novo Vreme u Obrenovcu je održan veliki narodni zbor na kojem je u ime vlade govor održao pukovnik Lukić.
„Recite onima koji iz šume i putem radia huškaju srpski narod rekao je pukovnik između ostalog da glupost nije isto što i herojstvo.Srpski narod mora da okrene leđa huškačima jer ili će u Srbiji biti red,mir i rad ili na ovoj zemlji više neće biti ni Srbije,ni srpskog naroda.Treba izabrati između ova dva jer treće mogućnosti nema.
„Novo Vreme“ u svom udarnom članku „Štetna predviđanja“ oštro zauzima stav protiv šapćuće propagande i predviđanja nekompetentnih kafanskih mudraca u vezi sa ishodom rata i piše da u Srbiji još uvek postoje oni koji događaje gledaju kroz prizmu strane propagande.
List upozorava ove da se svojim držanjem stavljaju u službu neprijateljske propagande. Ovi su i do sada postali grobari stotina hiljada Srba.List upozorava srpski narod na štetne posledice šapćuće propagande i naglašava da svi Srbi treba da se okupe oko Nedićeve vlade.
Beogradski gradonačelnik Jovanović je u opširnom izveštaju predstavio narodu srpskog glavnog grada onaj rad koji je novo gradsko rukovodstvo ispoljilo od bombardovanja Beograda.Rekao je da je dugogodišnjim radom velikim delom sanirana šteta uzrokovana ratom.Vodovod je već 21.maja 1941 stavljen u funkciju a mreža kanalizacije je stavljena u pogon 2.juna 1941 a saniranje je koštalo 4 miliona.Popravka srušenih i oštećenih javnih zgrada koštala je 111 miliona dinara dok je na saniranje tramvajskog saobraćaja do sada potrošeno 17 miliona.Trenutno u Beogradu saobraća 22 motorna i 14 tramvaja sa rezervnim kolima.Bombardovanje je na 500 mesta prekinulo snabdevanje glavnog grada strujom.I to je za kratko vreme sanirano.
Srpski ministar poljoprivrede i ishrane Veselinović je obavio višednevni obilazak žitorodnih područja Srbije.Po povratku je zaključio da su srpski zemljoradnici ispunili svoje obaveze.Svaku teritoriju pogodnu za obradu su obradili.Ministar je izrazio zadovoljstvo zbog rada koji su obavili zemljoradnici.
Do sada je u Beogradu bilo 2 ruska dnevna lista.Dva su se sada ujedinila i pod imenom „Ruskoje Djelo“ pojavljuje se na 6 strana.

Broj od 9.juna 1943.-„Na javnim mestima u Srbiji obavezno je slušanje vesti i važnijih emisija beogradskog radija.“
Iz Beograda javljaju da su se u srpskoj štampi ponovo pojavili pozivi u kojima se upozoravaju roditelji da zabrane svojoj deci da dodiruju sitne stvarčice koje slobodno pronađu.Listovi objavljuju da je u mestu Adrijani kod Kraljeva pronađeno novo eksplozivno nalivpero koje je ranilo dva deteta.
Može se pretpostaviti da će anglosaksonski avioni baciti i druge eksplozivne igračke zato svaki nađeni predmet treba predati.
Srpski ministar unutrašnjih poslova izdao je naredbu kojom na javnim mestima čini obaveznim slušanje pojedinih emisija srpskog radia i to u salama,kafanama,gostionicama itd.Obaveza vlasnika javnog mesta je da pazi na to da mu gosti u tišini saslušaju određene emisije radia.Ove obavezne emisije su sledeće:vesti,saopštenja od opšteg interesa govori i prenosi u službi odbrane naroda.Za vreme radio prenosa zabranjeno je gostima služiti jelo i piće.Mesne vlasti mogu naložiti da javna mesta koja ne poseduju radio nabave radio aparat.

Broj od 10.juna 1943.
Vesti:
„Umro srpski naučnik svetskog glasa.“
Iz Beograda javljaju:dr.Mihajlo Petrović poznati srpski naučnik,član više evropskih naučnih društava,najbolji matematičar Balkana,umro je u 75 godini.

Broj od 11.juna 1943.-„Jedan srpski zemljoradnik sagradio električnu centralu.“
Jedan srpski zemljoradnik iz Takova po imenu Branko Stanković privukao je na sebe pažnju svojom neobičnom kreativnošću.U selu je potpuno nestao petrolej koji ionako ne može da se nabavi.Pod nuždom potrebe zemljoradnik je izmislio jedan uređaj za proizvodnju struje koji je postavio na reku Timok i koji od tada snabdeva čitavo mesto strujom.Iz Beograda je sada došla stručna komisija za proučavanje „električne centrale“ zemljoradnika.
Vesti sa Balkana:
„Treba u krvi udaviti onog ko seje smrt i podstiče huškanje-rekao je srpski ministar unutrašnjih poslova.“
Iz Beograda javljaju:Na sahrani 9 srpskih žandara koji su junački poginuli u borbama sa partizanima govor je održao ministar unutrašnjih poslova Jovanović.Izjavio je između ostalog da iz redova srpskih patriota iz dana u dan padaju borci za istinu,pravni red i mir ali se ne sme zaboraviti da svaka žrtva jednim korakom bliže dovodi srpski narod do konačnog uništenja partizana.U ovoj borbi za partizane nema milosti.Onaj ko seje smrt,podstiče na huškanje toga treba udaviti u sopstvenoj krvi.Ne zahteva život 9 partizana za živote 9 žandara nego za svakog nacionalističkog borca svakog dostupnog partizana.
Nakon sahrane predsednik vlade Nedić je članovima porodica junački poginulih žandara poklonio po 10000 dinara.Ministarstvo unutrašnjih poslova je takođe veću sumu poklonilo članovima porodica žandara.
Srpska vlada je osnovala odbor u cilju bolje i intenzivnije ishrane naroda.
Uprava grada Beograda izdala je proglas prema kojem za obavljanje beogradskih javnih radova 500 radnika do sada ustupljenih nemačkim vlastima više nije dovoljno i zato mora da se da daljih 250 radnika iz redova beogradskog gradskog stanovništva.Svaki Beograđanin mora 3 dana da radi na radovima od opšteg interesa.Onaj ko se ne odazove na radnu obavezu taj će biti odveden van Beograda na prinudni rad.

Broj od 12.juna 1943.
Vesti o Balkanu:
„U Srbiji se mobilišu na javni rad godišta 1903-1907.“
„Jedna beogradska provalnička banda za kratko vreme stekla 6 miliona dinara.“
Prema izveštaju iz Beograda na ulicama srpskog glavnog grada postavljeni su oglasi u kojima se nalaže da se oni koji pripadaju generaciji 1903-1907 jave na službu za javni rad.Svi moraju da se jave bez obzira na zanimanje.Oni koji su obavezani za javni rad sa pozivom se upućuju na jednomesečni rad u zemlji.Iz oglasa se vidi da će oni koji se ne odazovu obaveznom prijavljivanju ili na poziv ne odu biti odvedeni u inostranstvo na prinudni rad a članove porodica onih koji se sakriju ispred ispunjavanja svoje obaveze biće tretirani kao taoci sve dok se onaj koji je obavezan na javni rad ne javi.
„Iz Srbije je veća grupa mladih rudara otišla na rad u Nemačku.“
Pre njihovog putovanja ministar nacionalne ekonomije Nedeljković ih je primio i predstavio im značaj toga da svojim radom i ponašanjem u Nemačkoj steknu poštovanje za Srbiju.
U Beogradu je kriminalistička policija razotkrila šestočlanu razbojničku bandu.Vođa im je bio Todor Jovanović 20 godišnji trgovački pomoćnik a ostali članovi bande su takođe 20-22 godišnji mladići bez posla.Članovi razbojničke bande su za kratko vreme opljačkali više od 50 stanova i putem 10 preprodavaca unovčili ukradenu robu.Provalnici i preprodavci su imali promet od 6 miliona dinara.I preprodavci su uhapšeni od policije.

Broj od 13.juna 1943.-„Srpski narod proživljava najtežu krizu u svojoj istoriji.“
U Ćupriji je održan masovni narodni zbor na kojem je u ime Nedićeve vlade govor održao ministar kulture Jonić.Naglasio je da srpski narod proživljava najtežu krizu u svojoj istoriji i od te krize Srbiju može da spasi samo rad,red i mir.

Broj od 15.juna 1943.
Vesti
U Budimpešti potpisan međunarodni sporazum o podeli imovine bivšeg jugoslovenskog društvenog osiguranja.
…Srbiju su predstavljali predstavnici nemačkih okupacionih vlasti.

Broj od 19.juna 1943.
Vesti iz Srbije
Iz Beograda javljaju da je srpski odbrambeni savet izdao uredbu po kojoj se smrću kažnjavaju oni koji za vreme vazdušne uzbune izvrše krivično delo ugrožavanja sigurnosti imovine.I pokušaj se smatra izvršenim krivičnim delom.
Beogradsko tramvajsko i autobusko preduzeće je odlučilo da ubuduće vozačima tramvaja i autobusa daje procenat od prodatih karata.

Broj od 20.juna 1943.-„Spasiti ono što se može spasiti.“
Prema izveštaju iz Beograda srpska vlada je u Nišu organizovala ogroman narodni zbor za prosvećivanje naroda.Na narodnom zboru govor je održao ministar Nedeljković. Naglasio je da srpski narod nije trebalo da se meša u ovaj rat sa kojim nema nikakve veze. Sada pak pošto su neodgovorne vođe gurnule zemlju u nesreću dužnost je srpskog naroda da spasi ono što se spasiti može i iskreno sarađuje sa Nemačkom kako bi mogao da učestvuje u novom evropskom poretku.

Broj od 22.juna 1943.-„Neće biti mesta za sedenje u beogradskim tramvajima.“
U Beogradu je zbog jako malog broja tramvajskih kola i stalne pretrpanosti tramvaja postala neophodna regulacija tramvajskog saobraćaja.Problem žele da reše tako što će tramvajem moći da putuju samo oni koji žure na svoje radno mesto ili se odatle vraćaju. Da bude više mesta u kolima mesta za sedenje su ukinuta.

Broj od 23.juna 1943.
Vesti o Balkanu:
„Evropa bi postala jedno groblje ako Nemačka ne bi stala na put boljševizmu rekao je srpski predsednik vlade Nedić“
(Nemačka Telegrafska Agencija) Srpski predsednik vlade Nedić održao je veliki govor povodom velike smotre beogradske srednjoškolske omladine.
Predsednik vlade je naglasio da je komunizam smrtni neprijatelj Evrope i Sovjetski Savez se već 2 godine trudi da uništi sva dostignuća kulturnih naroda Evrope.Međutim namere boljševika se redom slamaju na uspesima nemačkih i savezničkih trupa koje brane Evropu.Opasnost od boljševizma spojila je celu Evropu u jedan blok.Oni Nemci čiji sinovi ne učestvuju u borbi protiv boljševizma na frontu moraju moralnom i materijalnom podrškom da pridonesu borbi Nemačke.
Cela Evropa bi postala jedno groblje rekao je predsednik vlade kada je Nemačka ne bi branila od boljševizma.
Za ovo je upozoravajući primer 12000 mrtvih iz Katina.Predsednik vlade je podsetio na stravične zločine partizana iz Srbije i postavio je pitanje u šta bi se zemlja pretvorila kada bi se na nju sručile azijske horde.
U završnom delu svog govora predsednik vlade je rekao da samo red,rad i mir može da gradi novu Srbiju na mesto trule Jugoslavije koja je bila uzrok svih problema srpskog naroda.

Broj od 27.juna 1943.
Iz velikog sveta
…Srpska vlada će podići državni zajam za obnovu zemlje u vrednosti od 2 milijarde dinara i kamatu od 4,5 procenta….

Broj od 8.jula 1943.-„Cilj srpske vlade je da spasi srpstvo za budućnost.“
Srpski ministar finansija je u jednom provincijskom gradu održao govor na tamošnjem zboru za prosvećivanje naroda.Ministar je ukazao na to da srpski narod uopšte nije bio spreman za rat za koji ga nije vezao nikakav interes i koji je na njega sručio nesreću.Cilj Nedićeve vlade je da spasi srpstvo za budućnost.To isključivo zavisi od srpskog naroda.

Broj od 9.jula 1943.
Iz velikog sveta
…U Beogradu je za 1 sat skraćeno vreme kada je zabranjen saobraćaj noću.Do sada je saobraćaj bio zabranjen od uveče u 10 sati do ujutru u 5 sati dok prema korektivnoj uredbi od sada će saobraćaj biti slobodan već od 4 sata.
…Srpska pošta izdaje nove poštanske marke u šest vrsta vrednosti.
„U niškom vojnom području moraju se istrebiti biljke koje rastu visoko.“
Prema izveštaju lista „Novo Vreme pojavila se uredba prema kojoj u niškom vojnom okrugu treba istrebiti biljke koje visoko rastu:trsku,šaš,drveće,žbunje..

Broj od 15.jula 1943.-„Srpske devojke u školama moraju da nose pletenice.“
Iz Beograda javljaju:
Prema najnovijoj uredbi srpskog ministra prosvete devojke u školi i tokom letnjeg raspusta moraju da nose kosu upletenu u pletenicu a ako tokom letnjeg raspusta promene svoju frizuru neće biti primljene u viši razred.
„Mađarsko povrće stiglo u Beograd.“
Iz Beograda javljaju:Iz Mađarske je pristigao u Beograd prvi teretni brod natovaren povrćem a stigle su i prve pošiljke iz Banata.Beogradska direkcija za javnu ishranu uspostavila je svoje štandove za prodaju na pijaci da tako postigne opšte padanje cena.

Broj od 17.jula 1943.
Srpski ministar Kujundžić:
„Događaji u Kruševcu i Aranđelovcu su pokazali da se ponovo pojavio partizanski duh.“
Prema beogradskom izveštaju srpski ministar pravde Kujundžić je održao veliki govor na jednom propagandnom zboru.
„Došao sam među vas zato-rekao je između ostalog-da kažem-Srbija mora da živi i ni zbog koga je nećemo pretvoriti u kostura.Živ sam primer duha onih koji su se vratili kući iz ratnog zarobljeništva i kažem da li će se srpski muškarci vratiti iz ratnog zarobljeništva zavisi od toga da li će biti reda u Srbiji.Osim srpske vlade sve emigrantske vlade huškaju narod na pobunu.Nikakva konfederacija ne može da oživi više one koji su jednom zagrizli travu.Događaji u Kruševcu i Aranđelovcu su pokazali da se ponovo pojavio partizanski duh.
Ovima je svejedno da li će srpski narod ostati u životu ili će se na njegovo mesto doseliti Tatari i Crnci.
Ministar je na kraju pozvao srpski narod na jedinstvo i borbu protiv komunizma.Naglasio je da srpski narod ne želi komunizam u svojoj zemlji.
U Kragujevcu je otvorena antikomunistička izložba koja ilustrativno prikazuje terorističku vladavinu komunista.
„12 srpskih generacija mobilisano na radnu obavezu.“
Srpska regrutna komisija u Beogradu je u saglasnosti sa nemačkim merama uputila proglas muškom stanovništvu srpskog glavnog grada da se javi zbog regrutacije.Prema prvom oglasu generacije 1898-1902 moraju da se jave na radnu obavezu.Radna obaveza traje 4 meseca.Drugi oglas propisuje obavezu javljanja muškaraca rođenih 1903-1907.Ovi će biti odvedeni u rudarska područja na radnu obavezu.Na kraju na ponovnu regrutaciju su pozvani oni iz generacije 1908-1912 koji su ranije proglašeni nesposobnim. I oni će biti regrutovani na radnu obavezu.
Prema izveštaju srpske štampe 250 srpskih muškaraca se dobrovoljno javilo za radnu obavezu u Nemačku.

Broj od 20.jula 1943.-„Novo eksplozivno nalivpero u Srbiji.“
Iz Beograda javljaju:U Boljevačkom okrugu jedan 13 godišnji pastir je podigao jedno nalivpero bačeno iz jednog engleskog aviona i ono je eksplodiralo i teško ranilo dečaka. Za kratko vreme ovo je već četvrti takav slučaj.

Broj od 23.jula 1943.
Iz velikog sveta
…U Srbiji je cena brašna za hleb utvrđena na 9 dinara i 75 para a u Banatu na 10 dinara i 25 para.U Srbiji je 100% a u Banatu 90% gubitak u meljavi.

Broj od 25.jula 1943.-„Nagrada od 100000 maraka za glavu Draže Mihailovića.“
Prema objavi koja se pojavila u beogradskoj štampi i po plakatima izlepljenim po čitavoj teritoriji Srbije nemačko zapovedništvo u Srbiji nagradiće sa 100000 zlatnih maraka onog koji partizanskog vođu Tita ili partizanskog vođu Dražu Mihailovića bilo živa ili mrtva preda u ruke nemačkih vlasti.
U Srbiji ove godine računaju na posebno izvanredan rod grožđa.U Srbiji se grožđe gaji na teritoriji od 700000 hektara…

Broj od 27.jula 1943.
Vesti:
„Zatvorene beogradske poslastičarnice.“
Iz Beograda javljaju:Policija je sa momentalnim izvršenjem zatvorila sve beogradske poslastičarnice.Mera je prouzrokovana time što je na osnovu prijava posetilaca utvrđeno da su poslastičarnice šećer koji im je dodeljen prodavale na crnom tržištu.

Broj od 29.jula 1943.-„Srpska narodna banka izdala nove stodinarke.“
Srpska narodna banka je 26.jula izdala novu novčanicu od 100 dinara.Na jednoj strani novčanice može se videti slika Svetog Save a na drugoj srpski seljak kako ore volovskom zapregom.
Beogradsko tramvajsko preduzeće je premiju od prodaje karata povećalo sa 1 na 2 pare.
„Korišćenje roda od poljoprivrede u Srbiji.“
Iz Beograda javljaju:Rukovodilac srpskog zdravstva gradonačelnik Jovanović povodom početka žetve izjavio je za štampu da svaki stanovnik Srbije ima pravo da dobije deo ovogodišnje naročito bogate žetve.Srbija međutim ima dužnost da snabde izbeglice koji su preplavili njenu teritoriju i srpske radnike koji su u inostranstvu te ratne zarobljenike. Danas je zaštita žetve prva obaveza države i naroda i cela organizacija opšte bezbednosti služi ovom cilju.Žito koje mora da se preda ne čini ni polovinu količine koju je Srbija izvozila pre balkanskog ratnog pohoda.

Broj od 30.jula 1943.-„Pogubljena tri srpska milicionera dobrovoljca.“
Zvanično javljaju iz Beograda da je preki sud osudio na smrt streljanjem i pogubio tri srpska dobrovoljca koji su zloupotrebivši svoj položaj izvršili provale i krađe oštetivši time državnu imovinu.

Broj od 31.jula 1943.-
Vesti o Balkanu
U svim školama u Srbiji nastava počinje 1.septembra.“

Broj od 1.avgusta 1943.-„Svako ko se snabdeva iz opšteg snabdevanja obavezan je da 1 dan besplatno žanje u Ćupriji u Srbiji.“
Iz Beograda javljaju:Gradonačelnik grada Ćuprije izdao je uredbu prema kojoj svaki muškarac ili žena stariji od 14 godina koji je korisnik opšteg snabdevanja obavezan je da 1 dan besplatno pomaže u žetvi inače će biti izbrisan iz spiska opšte snabdevanih.

Broj od 3.avgusta 1943.-„U Beogradu se uvode bonovi za začine i hleb.“
Hiljadu grama hleba po osobi za nedelju dana.Iz Beograda javlja Mađarska Telegrafska Agencija:Počevši od 8 avgusta u Beogradu će biti uspostavljena kancelarija za ishranu koja će organizovati snabdevanje stanovništva.Počevši od ovog vremena u srpskom glavnom gradu biće podeljeni bonovi za hleb i začine.Bonovi važe za 10 nedelja a za bonove za hleb će se nedeljno izdavati 1000 grama hleba.
Osim redovnih bonova podeliće se i ne fiksni bonovi koji se takođe mogu iskoristiti.
Za radnike koji obavljaju teške fizičke poslove biće povećano sledovanje.
Trgovci će za bonove za začine davati šećer,so i kvasac.

Broj od 4.avgusta 1943.-„I gradonačelnik žanje u Kragujevcu.“
U nedostatku radne snage gradski službenici obavljaju žetvu.
Mađarska Telegrafska Agencija javlja:
U opštini Kragujevac je upravo počela žetva.U nedostatku radne snage posao sami obavljaju stanovnici i službenici grada.Prvog dana je žetvu obavljalo gradsko rukovodstvo na čelu sa gradonačelnikom,drugi dan službenici za naplatu poreza,treći dan 12 državnih službenika.

Broj od 12.avgusta 1943.-„Životni uslovi srpskog naroda su kritični.“
Partizani žele da istrebe narod da ih za njihove postupke ne bi pozvali na odgovornost.
Mađarska Telegrafska Agencija javlja:Srpski ministar poljoprivrede Veselinović održao je govor u mestu Ljubić.Izložio je da su životni uslovi srpskog naroda kritični.Vlada radi na tome da spasi zemlju sada kad u celoj Evropi traje borba.
Ako se umešamo u ovaj sukob to za našu zemlju znači kraj.Nemojmo se zavaravati da će uskoro doći kraj ratu.
Predsednik vlade Nedić ulaže napore da svakog Srbina spasi za vremena nakon rata ali partizani žele da istrebe Srbe kako ne bi polagali račune.
„Bonovi za duvan u Srbiji.“
Iz Beograda javljaju:U Srbiji se uvode bonovi za duvan.Svaki muškarac koji je napunio 20 godina ima pravo da traži bonove za duvan.Kvota po osobi će biti kasnije određena.
„U pojedinim mestima Srbije uvode se bonovi za namirnice.“
Iz Beograda javljaju:U pojedinim mestima Srbije uvodi se sistem bonova za namirnice kako bi se obezbedila ishrana i onog stanovništva koje se ne snabdeva sopstvenim namirnicama.

Broj od 13.avgusta 1943.-„U Srbiji se na prinudni rad odvode besposličari koji šetaju na korzou.“
Prema izveštaju koji donosi beogradski list „Novo Vreme“ u poslednje vreme je na korzoima,u gostionicama i mestima za zabavu pojedinih srpskih gradova policija sprovela raciju.Oni koji ne budu mogli da dokažu da su zaposleni ili da rade biće odvedeni na prinudni rad.
„Obavezna radna obaveza u Srbiji.“
Iz Beograda javljaju:Ovih dana se pojavio poziv u kojem se pozivaju mladi rođeni 1923 da se jave na radnu obavezu.
Stanovništvo Mladenovca vakcinisano protiv tifusa.Iz Beograda javljaju:U Mladenovcu su svi stanovnici od 6 do 60 godina vakcinisani protiv tifusa.
Popis stočnog fonda u Srbiji.Iz Zagreba javljaju:U avgustu će u Srbiji biti popisan stočni fond.

Broj od 14.avgusta 1943.-„Turska šalje hranu Srbiji.“
Iz Beograda javljaju:Juče je u Srbiju stiglo 33 vagona namirnica.Veći deo namirnica sastoji se od soljene ribe,masti i sapuna.

Broj od 27.avgusta 1943.
Vesti:
„Jedno preduzeće iz Srbije bavilo se prodajom na crno na veliko.“
Jedno preduzeće iz Srbije je osuđeno na novčanu kaznu od 100000 dinara zato što je veću količinu peta za cipele,konca i svile povuklo iz slobodne trgovine da bi ga na tržištu skrivene robe prodavalo dalje po ogromnim cenama.Čovek koji je prihvatio prodaju robe kažnjen je sa 25000 dinara.Roba je,prirodno konfiskovana.

Broj od 31.avgusta 1943.-„Ovako danas živi balkanski Pariz-Beograd.“
Tamo gde su ljudi jednolični,neprimetljivi i nezainteresovani.
Beograd,avgust
U crnoj noći voz sa mnom u njemu trči, kao u tunelu da trči tako se osećam.Kupei su se već ispraznili.Sanjivi seljak sedi pored mene,jako hrče nekad mu se trgne glava i onda se naglo probudi.Uplašeno se osvrće oko sebe otvara prozor i gleda napolje brkovi mu se pomeraju kao da govori u sebi zatim seda i dalje spava.Nekad se svetlost poput munje pojavi kroz prozor.Voz usporava i staje na stanicama.Slabašna lampa svetli peron je prazan niko ne ulazi.Već se približavamo Dunavu voz se kreće ka Beogradu u bivši glavni grad Jugoslavije,balkanski Pariz a niko ne putuje odavde.
Radoznao sam.Kako danas izgleda Beograd?Kako izgledaju njegove svetle,prometne, velegradske ulice?Sanjivi,utrnuli Dorćol,Kalemegdan,trg ispred Moskve,stara Trandafilova ulica,dugački put Kralja Aleksandra,da li se možda promenio?Zatvaram oči.Sećam se malih klupa na Kalemegdanu gde smo sedeli udvoje.Sećam se poljubaca,malih devojaka iz škole i mračnih ulica čiju su tišinu uznemiravale samo promukle sirene dunavskih brodova.
Dvesta dinara ili jedno parče hleba.
Još samo nekoliko minuta i voz će stići u stanicu.Kontrola je bila stroga.Sve su pregledali,sumnjivo su me odmerili kao i mog saputnika koji se konačno probudio i jako povukao iz jedne zelene flaše.I mene je ponudio.
„Rakija,hajde!(na srpskom)…rekao je ali nisam pio.
Već je svanjivalo na istoku.Dunav se bledo svetlucao kada smo protutnjali preko mosta.Protutnjale su pored prozora željezne traverze mosta,škripali su točkovi voz je zviznuo jako i oštro i već je usporio.
Stigli smo.Već je bilo svetlo,jutarnji polumrak,siv,neutešan,neprijateljski.Na stanici nemački vojni vozovi,glasni nemački govor a ponekad se u njega umeša i tiha srpska reč kao muzika.
Pozivam nosača.Neprijateljski,prljavi čovek mršavog lica otima mi iz ruke težak kofer.
„Gde da ga nosim?-kaže ponizno i gleda me očima koje svetle kao da ima temperaturu.U jedan bolji hotel kažem ja i posle iz radoznalosti pitam:-„Za koliko ćete odneti kofer?“
„Za 200 dinara-kaže ali kada vidi moje zabezeknuto lice,tužno dodaje:-ili za jedno parčence hleba gospodine.Za bilo kakvo malo parče hleba.“U srce me dirnula njegova reč.Stresao sam se osvrćem se oko sebe kao da sam stigao u strani svet.200 dinara je nekada bio sav moj jednomesečni džeparac u Beogradu.Od toga sam živeo pušio a ponekad stigao čak i u pozorište.Dinar sam plaćao za crnu kafu a dinar i po za šricer.
Tramvaja u ovo doba nema.Taksiju ni traga.Peške krećemo na put.Nosač dahće pored mene i briše znojavo čelo o rukav kaputa.
Stajemo na jednom ćošku.Umorno se stropošta na kofer i zaprepašćeno me gleda.Sažalilo mi se srce.Osvrćem se nigde žive duše.
Vadim hleb i pored njega sečem i dobru bačku šunku.Stavljam ga u ruku nosača i okrećem se.Gledam nebo i zatvorene prozore kuća.Pet minuta stojim na ćošku ulice,nervozno pušim cigaretu.Kada krećemo,vidim da je lice starog nosača puno suza od sreće….
Tri suve šljive 30 dinara.
Hodam ovde kao mesečar kao stranac.Poznajem ulice,natpisi mi mašu kao dobrom prijatelju.I tramvaj koji zvoni mi je dobar prijatelj ipak: Sve se ovde promenilo.
Ovaj grad je bio Pariz na Balkanu
Veseo sa atmosferom,naparfimisan,topao,mekan,svilen,nasmejan.Ujedno i glasan,bučan ali i tih.Napadan ali i pristupačan.Grad koji sija ali često i pun senki.Plakao je i smejao se voleo i mrzeo istovremeno.Ali onaj koji je ovde došao osećao se kod kuće u zadimljenim kafanama sa dobrom atmosferom u velegradskim hotelima na šarenom korzou.Sada je sve ovde hladno ledeno kao da se sve smrzlo.Lutam samo tražim poznanike ali ljudi se okreću od mene
Ako bacim čik od cigarete,dvoje troje skoče po njega.
Ulazim u jednu gostionicu.Nekada u svoje đačko doba dolazio sam ovde večerima kad sam imao para.Starog čika Jocu ipak uzalud tražim.Stolovi su bez stolnjaka,konobar je ljubazan ali hladan.Odmerenim pokretima se približava meni.Naručujem špricer.Bordo je ukusan.Popio bih još jedan ali odjednom obuzima me neki neobjašnjiv osećaj-pobegao bih.Za špricer sam platio 50 dinara…Par koraka dalje mami poslastičarnica.
Radoznao sam i ulazim.
Ali testa nema samo suve šljive.Tri šljive su jedna porcija.Cena je 30 dinara…
Čuveni prodavac modne odeće u krpama.
Izlazim na korzo.Gužva je ista kao što je bila i ranije.Ali zgodni muškarci i žene moderno odevene su nestale.Pitam se gde su?
I odakle su došli ovi odrpani,otrcani,propali ljudi?
Na jednom kavaljeru video sam žute cipele a umesto pertli koristio je šećerni špagat.Pantalone su mu bile kao cev od peći.Boja se nije mogla prepoznati.Na laktu njegovog kaputa velika fleka crvene boje.Košulja je zelenkasta a kravata šarena.Dama je bila obučena čisto,bez čarapa,cipele su joj izgažene prošle bi i kao cipele iz kuhinje.
I do kraja svako je ovakav.Loši šeširi,kod nekih samo su rukavice podsećale na otmenost ili monokli.
Video sam otmeno obučenog gospodina koji je bez cipela išao ulicom i niko nije obraćao pažnju na taj nedostatak.
Na ostrvima uz trotoar stoje stotine i stotine,čekaju tramvaj.Interesantno je da nema guranja.Kada se kola napune,ravnodušno to uzimaju k znanju i čekaju dalje.Nekada satima.Ako u blizini nema klupe,sedaju na ivicu stola i mirno razgledaju,otvaraju novine iz džepa i po pola dana sede bez reči.
Govore tiho ravnodušni su monotonog raspoloženja i neprimetni.Danas već nema senzacija u Beogradu.Šta god se dogodi na to reaguju odmahivanjem ruke.
Saznajem da se za kilogram masti traži 2000 dinara.Svinja može da se nabavi samo na crno a cena je 50000 dinara.Nasuprot tome plate službenika su se jedva promenile.Još i sada im je prihod oko 3000 dinara što u vinskoj valuti odgovara količini od 60 špricera. Za jednu svinju bilo bi potrebno raditi godinu i po.
Čekaju mađarske brodove.
Pre novog roda u Beogradu 6 meseci nije bilo hleba.
Jedan poznanik mi se žalio da više ni ne zna kako izgleda hleb.Međutim 16 deka kukuruznog brašna su dobijali svaki dan.Od toga su živeli.Ne baš nešto sjajno ali zato su pregurali i ovo vreme.
Smršali su bledi su i slabi.
„Čekamo mađarske brodove“-kažu.Donose voće i povrće.To je podnošljivo jevtino i hranljivo.Od toga živimo.Kada ni toga nije bilo život nam je bio gorak.
„Od čega žive ovi ljudi kada od mesečne plate mogu da kupe svega kilu i po masti?“
Jednostavno je to,objašnjavaju.Prodaju sve što im nije neophodno.
Nakit je jako tražen.Fantastične svote plaćaju se za zlato i drago kamenje.I odeća je tražena roba.Za korištenu ali dobru odeću oni koji imaju para plaćaju 10-15000 dinara.
Jedan moj školski drug koji bi se za balkanske uslove mogao smatrati bogatim,u pravom smislu reči gladuje.Slistio je moju šunku,pojeo moj hleb i nije prestajao da se zahvaljuje. Rekao je da mi to nikada neće zaboraviti i kad već bude starac i onda će o meni pričati svojim unucima.Na moje pitanje zašto iz svog rodnog sela ne donese malo hrane samo se nasmejao.
„Kod nas ne može da se putuje-kaže mi-Potrebna je dozvola za putovanje a nju ne mogu da dobijem.“
Kako bih mogao transportovati brašno i slaninu?Jednom je moj otac došao gore kod mene ali su mu na putu oduzeli hranu.Dva meseca je živeo ovde,već se stari sav osušio jer nije imao šta da jede.Bonove mu nisu dali jer nije iz Beograda a kući nije mogao da ode jer smo mu novac potrošili na hranu.Stvar sam rešio tako što sam prodao jednu cipelu a novac sam dao svom ocu.Stari je plakao kada se opraštao.A ja sad idem bos-rekao je i osmehujući se pokazao stopalo.Bilo je umotano u krpe.
Hteo sam da ga sažaljevam ali je samo odmahnuo.-Pusti.Nije važno…Ne zamaraj se,sedimo samo u tišini i gledajmo se.
To više vredi…
Tako živi Beograd,avgusta 1943.Čuje se muzika u kafani ali jedva ima jedan do dva gosta.Samo novi bogataši bacaju novac sa obe ruke.
Ali sa njima Beograđani ne žele da sednu za sto.Ignorišu ih i to je tako u redu.
Kad moj voz kreće,ne osvrćem se i navlačim zavesu na prozor….

Broj od 1.septembra 1943.-„Nedić je 2 godine na čelu srpske vlade.“
Predsednik srpske vlade Nedić,održao je povodom druge godišnjice svog dolaska na vlast radio govor srpskom narodu.Podsetio je na to da je kada je pre 2 godine preuzeo upravu nad poslovima zemlje u Srbiji bio totalni haos jer je na huškanje komunista počeo bratoubilački rat.On i njegova vlada stalno su i od tada nastojali da učine za srpski narod sadašnjost podnošljivom i da pomognu Srbiju da krene putem koji vodi ka boljoj budućnosti.

Broj od 2.septembra 1943.
Vesti
U Beogradu se u radne logore šalju oni koji neracionalno troše vodu.Gradsko veće Beograda je javno objavilo da koga u letnjim mesecima budu zatekli da neracionalno troši vodu,takvog će smatrati za sabotera i u skladu sa tim kazniće ga teškom novčanom kaznom propisanom za ovakve slučajeve i biće poslan u radni logor.

Broj od 3.septembra 1943.-„Biće izgrađeno pristanište na Savi u Beogradu.“
Na beogradskom delu Save biće izgrađeno na potpuno modernim osnovama odavno planirano pristanište.Dužina pristaništa biće otprilike 2 kilometra.Pristanište će izgraditi srpska nacionalna služba rada.

Broj od 4.septembra 1943.-„Srpski zemljoradnici pogledali masovne grobnice kod Vinice.“
Nemačka vlada je dozvolila da jedna delegacija od 20 srpskih zemljoradnika i radnika pogleda masovne grobnice u Vinici.Lekari su informisali srpske zemljoradnike o dosadašnjim rezultatima istrage i predstavili sovjetske zločine.Srpski zemljoradnici su pogledali grad i imali su priliku da se lično uvere kakvi su uslovi bili u gradu za vreme sovjetske vlasti a kakve uslove je stvorila nemačka okupaciona vlast.

Broj od 8.septembra 1943.-„U Beogradu vode na prinudni rad putnike koji u tramvaju ne poštuju propise.“
Beogradska policija je sada posegnula za drakonskim propisima reda protiv onih koji se ne pridržavaju propisa koji se odnose na tramvajski saobraćaj.Pošto su se dosadašnje mere policije za edukaciju pokazale bez efekta,ubuduće će sve koji prekrše saobraćajne propise uhvatiti i ne samo kazniti visokim novčanim kaznama već i prinudnim radom.

Broj od 16.septembra 1943.-„Delatnost partizana u osnovi ugrožava srpski narod.“
Gradovi u Srbiji,Kruševac i Valjevo protiv „oslobodilačke propagande.“
Građanstvo srbijanskog grada Kruševca sazvano je na narodni zbor velikih dimenzija zato da se zauzme stav prema stalnim terorističkim delima počinjenim od strane partizanskih bandi u okolini grada.Narodni zbor je doneo jednoglasnu rezoluciju po kojoj će biti upućen proglas srpskom narodu.Proglas zaključuje da događaji koji su se u poslednje vreme desili nose u sebi takve opasnosti koje u osnovi ugrožavaju srpski narod.Takozvana „oslobodilačka propaganda“ je pretvorila život naroda u pakao.Pozivaju se partizani da ne nastave dalje sa ovom svojom aktivnosti jer svaki dalji njihov korak vodi u istrebljivanje srpskog naroda,potpunoj smrti i uništenju nacije.
Sličan zbor održan je i u Valjevu.
Prema izveštaju srpskog lista „Novo Vreme“ u jednom selu u Timočkoj Krajini jedan zemljoradnik je našao električnu lampu.Kada je pritisnuo dugme lampe ona je eksplodirala i otkinula obe ruke zemljoradnika.
„U Srbiji je kvota po glavi nedeljno 42 cigarete.“
Prema izveštaju iz Beograda u Srbiji je kvota po glavi u cigaretama nedeljno 42 cigarete. Duvanske berze kvote glavi izdaju sredom,četvrtkom i petkom,u zamenu za kartice koje važe za tekuću nedelju.(Mađarska Telegrafska Agencija).

Broj od 17.septembra 1943.-„Dramatični poziv jednog srbijanskog gradonačelnika ljudima iz šume:Prestanite sa bratoubilaštvom i haračenjem zato što je narod go i prosi.“
Prema izveštaju iz Beograda u srbijanskom gradu Aranđelovcu održan je veliki narodni zbor u vezi sa sve većom razularenošću „ljudi iz šume“.Na zboru je veliki govor održao gradonačelnik Kragujevca Dušan Popović.Predstavio je onaj ratni pohod koji preti da potpuno istrebi srpstvo a koji vode šumske srpske bande protiv stanovništva i najavio da je dobio pismo od šumske divizije.U pismu ga pozivaju da prestane sa svojom serijom govora u kojima napada ljude iz šume zato što su ljudi iz šume svuda prisutni i na svim mestima čuju njegove reči.Osudili su ga na smrt i ako nastavi sa napadima smrtna kazna biće izvršena.Gradonačelnik je u govoru odgovorio na pismo.Izajvio je da se ne boji smrti zato što srpski narod od 1941 ide putem laganog izumiranja.Svejedno je da li će on biti osuđen na smrt ili ne.Ukazao je na to da srpski narod sada trpi i ćuti prinuđen je da ćuti jer se boji ljudi iz šume ali rat neće trajati večno i kad jednom dođe kraj ratu doći će i vreme polaganja računa.
Svako će morati da odgovara za ono što je skrivio srpskom narodu.Na kraju svog govora uputio je sledeći proglas na adresu šumskih ljudi:
„Prestanite sa bratoubilaštvom i sa nemilosrdnim haračenjem naroda jer je narod go i prosi. Vama ionako ne treba novac jer ništa ne plaćate.Prvorazredni interes srpskog naroda je da prestane bratoubilaštvo.
„Jako bogatog srbijanskog trgovca ubile dve njegove maloletne prijateljice.“
Prodavačice-ubice ukrale pola miliona dinara.
Iz Beograda javljaju:Stanimira Markovića prebogatog zaječarskog trgovca našli su u njegovom beogradskom stanu ubijenog,smrznutog u krvi.Pored leša našli su jedno pismo na adresu policije.Ubice u pismu savetuju policiji da i ne sprovodi istragu jer ubice ionako neće pronaći.Beogradska policija međutim nije prihvatila „savet“ nego je povela energičnu istragu i već sutradan uhvatila ubice u ličnosti Vere Stolić(20 godina) i Jele Kostić(17 godina) prodavačica.Obe su bile prijateljice prebogatog trgovca.Prilikom pretresa kod maloletnih ubica nađeno je 300000 dinara gotovog novca i vredne robe u vrednosti od 200000 dinara.Obe žene su popustile i detaljno priznale ubistvo.

Broj od 18.septembra 1943.-„Strogo se ograničava potrošnja struje u Srbiji.“
Zbog nedostatka uglja štednja struje će se najmaksimalnije forsirati.Mašine na struju uopšte se ne smeju uključivati.Privatnim domaćinstvima strogo je zabranjeno da troše više struje od prošlogodišnjeg proseka.

Broj od 19.septembra 1943.-„Srpski radnici koji rade u Nemačkoj poslali kući već 142 miliona dinara.“
Prema izjavi srpskog ministra za socijalnu politiku radnici iz Srbije koji rade u Nemačkoj do sada su poslali kući 142 147 949 dinara.

Broj od 21.septembra 1943.-„Nedić u glavnom ratnom štabu vođe Rajha.“
Nemačka Telegrafska Agencija javlja iz glavnog ratnog štaba vođe Rajha da je vođa i kancelar Hitler juče u glavnom ratnom štabu vođe primio generala Milana Nedića, srpskog predsednika vlade.Pre toga je nemački ministar spoljnih poslova Ribentrop vodio duži razgovor sa predsednikom vlade Nedićem.

Broj od 22.septembra 1943.-„Nedićevi pregovori su u vezi sa razvojem događaja na Balkanu.Nemačka smatra srpsku vladu svojim pouzdanim činiocem u stvaranju reda.
„Basler Nachtrichten“ bavi se posetom srpskog predsednika vlade Nedića glavnom ratnom štabu vođe Rajha i primećuje da sa nemačke strane nisu dali bliže informacije o predmetu razgovora ali se u upućenim krugovima govori da je Nedićeva poseta u vezi sa novim događajima koji su se desili na istočnoj obali Jadranskog mora.Činjenica da je Nedić vodio duže razgovore sa ministrom spoljnih poslova Ribentropom ukazuje na razgovore političkog tipa i iz toga se može zaključiti da Nemačka i dalje smatra srpsku vladu za pouzdanog činioca nemačke politike reda.
„Zaokret u životu srpskog naroda“
Poseta srpskog predsednika vlade Hitleru izazvala je veliko interesovanje ne samo na Balkanu već i u čitavoj Evropi.U vezi sa posetom beogradski radio kaže da ova poseta znači prekretnicu u životu srpskog naroda.I Srbi će dobiti ulogu u Novoj Evropi ako budu razumeli reč vremena.Srbe čeka zadatak da ponovo uspostave red i mir na Balkanu.U tom cilju biće organizovane oružane jedinice pod komandom predsedniika vlade Nedića. Srpska nacionalna armija biće postepeno izgrađena i ojačana.Organizovanjem nacionalne armije i ponovnim uspostavljanjem reda srpski narod postaće značajan činilac na Balkanu.
Pre svega međutim treba konačno rasčistiti politička pitanja.Situacija je naime takva da na pojedinim delovima Balkanskog poluostrva još uvek traju borbe i partijašenja.Nedić je i do sada sa uspehom rešavao zadatke koji su mu povereni politika mu je bila uspešna i od njegovog rada se očekuju novi rezultati.

Broj od 23.septembra 1943.-„Interesantan komentar „Donauzeitung-a“ o pregovorima Nedića.“
Beogradski „Donauzeitung“ u svom poslednjem broju donosi interesantan komentar o poseti srpskog predsednika vlade generala Nedića glavnom ratnom štabu Fuhrera.U komentaru se između ostalog kaže:
„Po povreatku iz glavnog ratnog štaba vođe Rajha srpski predsednik vlade Milan Nedić informisao je članove vlade o predmetu razgovora.Srpska štampa i srpska javnost ocenjuju celu posetu kao jedan od velikih događaja u budućnosti Srbije.Ovako piše beogradsko „Novo Vreme“ kada naglašava da će poseta imati duboke posledice u formiranju sudbine srpskog naroda.Poseta je nova stanica u ovom procesu kome je očigledan cilj da se Srbija ponovo primi u zajednicu slobodnih evropskih naroda.Srpska vlada je sada u situaciji da stvarno može da usmerava život srpskog naroda i time pruža dokaz jači od svakog drugog mudrovanja za to da Srbiji kao ravnopravnom partneru pripada pravo među narodima evropske zajednice.
Jako je važno to da se Srbi u svom životnom prostoru sami brinu o svojoj bezbednosti, miru i spokojstvu i da sami rešavaju pitanja u vezi sa tim.Prirodno je i to da se ovo moglo samo postepeno ostvarivati i da se ostvaruje.“Donauzeitung“ u nastavku iz pera svog berlinskog dopisnika komentariše posetu generala Nedića.Berlinski dopisnik između ostalog ovako piše:
„Poseta generala Nedića u glavnom ratnom štabu vođe Rajha od svega bolje dokazuje da na nemačkom zvaničnom mestu bez predrasuda tretiraju pitanje srpskog naroda,njegove opravdane i prirodne ciljeve.Na nemačkoj strani dobro znaju da je Nedić u potpunosti prepoznao onu opasnost koju komunizam znači za srpski narod i ovo pitanje je bilo jedno od glavnih tema razgovora.“Donauzeitung“ u nastavku piše ovako:
„Onim trenutkom kada su se oči u oči našli vođa i kancelar Hitler i general Nedić sjajno se potvrdilo da je Rajh spreman da otvori kapiju koja vodi ka novoj Evropi svakom takvom narodu koji svojim ponašanjem dokaže da može da bude graditeljski činilac te nove Evrope.
Pravo i glas nekom narodu u novoj evropskoj zajednici ne daju dogmatski programi niti glasne izjave niti real-političke računice nego jedino delima dokazana namera da se svim sredstvima koja su na raspolaganju suprotstavi onoj opasnosti koja Evropi preti sa istoka.

Broj od 26.septembra 1943.Nedić
„Srpski narod može da spasi samo mir i razumevanje.“
Beogradska „Obnova“ na upadljivom mestu donosi proglas predsednika vlade Nedića srpskom narodu.Kako je poznato predsednik vlade je nedavno boravio u glavnom ratnom štabu gde je imao priliku da raspravi pitanja koja su u vezi sa Srbijom.Sada se predsednik vlade proglasom obratio srpskom narodu u kome je ukazao na to da već više od 2 godine srpski narod plaća svojom krvlju greške onih koji su narod i državu gurnuli u propast.Ovo vreme je pokazalo da je jedino ispravan put kojim ide vlada.Velika većina srpskog naroda podržava vladu koja mu se za to zahvaljuje.Upozorava srpski narod da srpstvo može da spasi samo mir i razumevanje.

Broj od 29.septembra 1943.-„Mere za olakšanje nestašice stanova u Beogradu.“
Beogradski šef policije doneo je mere za olakšanje nestašice stanova.Najznačajnija mera među ovima je mera koja zabranjuje naseljavanje ljudi iz provincije u Beogradu.Oni koji putuju u Beograd mogu najviše 20 dana da borave u srpskom glavnom gradu.

Broj od 1.oktobra 1943.-„Slovačka i balkanske teritorijalne promene.“
„Slovak“ pod naslovom „Nemačka i korekcija teritorijalnih promena.“ Piše:“Posle događaja 25.jula i još više posle događaja 8.septembra u jugoistočnoj Evropi je počelo sasvim novo doba.U tom razvoju prvi korak je bio obnova potpunog suvereniteta nezavisne hrvatske države i pripajanje nacionalnih hrvatskih teritorija matici,drugi je bio izjava data u skorije vreme koja se tiče nezavisnosti i slobode Grčke,treća poseta srpskog predsednika vlade Nedića glavnom ratnom štabu Fuhrera a četvrta priznanje nezavisnosti Albanije…

Broj od 9.oktobra 1943.-„U Srbiji će biti sagrađen posebni grad za siročad.“
U Srbiji na interesantan način rešavaju jedan gorući socijalni problem.U celoj zemlji biće sakupljena siročad bez majke,bez oca i u blizini Kruševca za njih će biti sagrađen poseban grad.Posle 2 meseca već će tu biti smeštena prva grupa dece.Gradić će u spomen na predsednika vlade biti nazvan Nedićevo.

Broj od 10.oktobra 1943.-„Novi izvori ulja i masti u Srbiji.“
Prema mišljenju iz Srbije na osnovu ispravnih mera godišnje je u proseku moguće sakupiti više od 150 vagona semena grožđa koje je moguće preraditi u ulje.Prema hemijskim analizama iz semena grožđa je moguće dobiti otprilike 16% ulja koje je u potpunosti pogodno za proizvodnju sapuna,tehničkog ulja i za tekstilnu i industriju kože.Dalje od njega se može proizvesti štamparska boja.Za proizvodnju tehničkog ulja i masti takođe je važna osnovna sirovina koštica šljive.U Srbiji postoje čitave šume šljiva.Prema tome količina koštica od šljiva je prilično velika.Velika je količina koštica breskvi i kajsija.Ulje koštice kajsije je po vrednosti jednako ulju badema.I iz semena kukuruza žele da proizvode ulje,količina ovoga bi mogla biti naročito velika.Ali ovde proces još mora da se usavrši jer oslobađanje semena od vlakna još nije uspelo besprekorno.

Broj od 13.oktobra 1943.-„Sa lica vam se čita da drhtite od trojki i četvorki.“
Iz Beograda javljaju da je u srbijanskom gradu Čačku održan veliki narodni zbor.Okružni zvaničnik Dostanić je u velikom govoru na narodnom zboru isticao značaj toga što je Hitler primio generala Nedića i time je vođa nemačkog naroda pružio ruku srpskom narodu.Nakon toga,govor je nastavio ovako:
„Sa lica vam se čita da drhtite od raznih „trojki“ i „četvorki“,od ljudi iz šume koji tvrde da se bore za vas,za vašu slobodu.
Govornik je prikazao onu strahovladu koju su uveli ljudi iz šume i pozvao ih da se vrate nazad svojim mirnim građanskim zanimanjima i da ispune naređenje Nemaca jer Nemci ne žele drugo nego red i disciplinu u Srbiji.

„Oni koji su dužni za porez ne dobijaju u Srbiji dozvolu za putovanje.“
U skladu sa uredbom srpske vlade neće dobiti dozvolu za putovanja oni koji ne izmire dugove za porez.

„Nova grupa Mađara iz Srbije vratila se kući.“
Povratak Mađara koji žive u Srbiji u domovinu počeo je pre 2 godine.Blizu 2000 Mađara se tada vratilo u Mađarsku.Međutim u Beogradu je još uvek ostalo oko 1800 Mađara.Od beogradskih Mađara više njih je izrazilo želju da se vrate u domovinu.Vlasti su potpomogle ovaj pokret i MFTR je za potrebe onih koji se vraćaju kući stavilo jedan parobrod sa salom i jedan splav na raspolaganje.Na splav su spremili nameštaj a povratnici kući su sa svojim ličnim stvarima putovali u parobrodu sa salom.Mađari koji su ostali u Beogradu toplo su se oprostili od povratnika kući…
U ime 180 povratnika kući iz 60 porodica na prijemu se zahvalio Apro Istvan…

Broj od 14.oktobra 1943.-„U Srbiji se ljudi slobodnih zanimanja obavezuju na javni rad.“
U srpskom glavnom gradu do sada su samo javni službenici bili obavezni da vrše javne radove.Nedostatak radničkih ruku i okolnost da je propisana radna obaveza previše opterećujuća za javne službenike imala je za posledicu da su sada već i na ljude slobodnih zanimanja proširili obavezu za javni rad.To se odnosi na advokate,lekare,trgovce,industrijalce(zanatlije) itd.Obaveza za javne radove je godišnje 7 meseci.Onaj ko iz bilo kojeg razloga ne može lično da odgovori obavezama dužan je da nađe zamenu.

Broj od 15.oktobra 1943.-„Još 1600 Mađara iz Srbije biće preseljeno nazad u Mađarsku.“
Najnoviji broj „Donauzeitunga“ piše da se nastavlja akcija koja je počela u leto 1941 a koja se odnosi na povratak Mađara koji žive na nekadašnjim jugoslovenskim teritorijama. Pre nekoliko dana nova grupa od 180 ljudi je stigla iz Beograda u Budimpeštu.Uskoro će doći i do povratka grupe od 1800 Mađara koji još žive u Beogradu.

„Stalno raste proizvodnja ulja iz semennja.“
….I Slovačka,Hrvatska i Srbija se žure da intenziviraju proizvodnju ulja iz semenja…

Broj od 16.oktobra 1943.-„U Srbiji kafane zatvaraju u 8 sati.“
Prema izveštaju Mađarske Telegrafske Agencije na osnovu mera beogradskih vlasti u gradovima Srbije kafane i restorani zatvaraju uveče u 8 sati.Na ulicama se sme boraviti do 10 sati uveče.

„Srpska Pravoslavna Crkva i boljševizam.“
Dr. M.Spalajković je u srpskom nedeljnom listu „Srpski Narod“ napisao interesantan članak pod naslovom „Crveni crkveni oci.“.
Članak je izazvao najveću pažnju ne samo u crkvenim nego i u političkim krugovima i zato iz njega objavljujemo interesantne delove.
„Od smrti patrijarha Varnave-piše u svom članku Dr.Spalajković-srpska crkva nema glavu.Baš kao što je sa smrću kralja Aleksandra srpski narod izgubio svog poslednjeg velikog odanog branioca,tako je i srpska pravoslavna crkva sa patrijarhom Varnavom izgubila poslednjeg velikog nacionalnog predstavnika.Da su obojica ostali živi srpski narod ne bi bio u ovoj poziciji u kojoj je danas.Zato što u borbi protiv zla nijedan od njih ne bi pokazao ni trag od skepticizma i defetizma.
Spalajković nakon toga naglašava da je jedan prilično visoki dostojanstvenik srpske crkve pred predstavnikom jedne strane zemlje objasnio stav srpske pravoslavne crkve po pitanju komunizma.Visoki crkveni dostojanstvenik je izjavio da je komunizam politika a crkva se ne bavi političkim pitanjima.
I danas je ipak jedan sveštenik izrazio zadovoljstvo ponovnim uspostavljanjem moskovske patrijaršije i šta više sa mističnim ubeđenjem je govorio o tome da sada Staljin svake nedelje ide u crkvu.
„Ti naivni oče!“-piše Spalajković
„Ne veruj Satani jer ćeš pre ti ostati van crkve nego Staljin u crkvi.A šta da pomislimo o onom visokom doktoru teologije koji propoveda da je naša borba protiv boljševizma becsiljna jer ako bi boljševizam pobedio u Evropi tada bi i kod nas došao na vlast bilo da se protiv njega borimo ili ne i obrnuto ako ne pobedi u Evropi onda ni kod nas neće doći na vlast čak iako trenutno jeste u ekspanziji.
„Ovaj školovani lažni naučnik-piše dalje Spalajković-u prvom redu je uvredio mlade srpske dobrovoljce.Oh oče,vaš karakter je crnji nego vaša odeća kada ovako govorite o omladini našeg naroda.U svakom narodu u svako doba ima korova,prethodnice zla.Nekad su takvi nazivani „bogumilima“ a danas komunistima.Ovima je nepopravljiva strast: voditi rat protiv Boga.Međutim ni sa jednom jeresi iz prošlosti ovo nastojanje nije buktalo tako visoko kao u slučaju komunizma.Zvanična religija komunizma je bezbožništvo.Prvo komunističko ubeđenje je bezbožničko.Svaki drugi idejni sistem i svakakva vera u Boga je prema učenjima Marksa,Lenjina i Staljina samo opijum za narod.Na ovoj osnovi komunizam vodi uvek i svuda nemilosrdni rat do istrebljenja protiv vere i crkve.Prvi cilj mu je da od duše napravi pustinju,istrebljivanje svakog verskog osećanja kako se već ovaj rušilački proces već desio u Sovjetskom Savezu.Sa paklenim sredstvima i satanskom istrajnošću duh je pretvorio u mrtvu materiju a dušu u sredstvo za savijanje sa kojom su posle radili šta su hteli.Samo tako je mogao stvoriti novi ljudski ideal i bezbožničkog,materijalističkog,nemoralnog komunistu.Spalajković u nastavku piše da u istoriji čovečanstva nikada nisu postojali okrutniji progonitelji crkve nego Staljin i njegove pristalice.Od postanka hrišćanstva čovečanstvo ni približno nije pretrpelo onoliko žrtava koliko je pretrpeo ruski narod i ruska crkva za vreme boljševičke vlasti.Na našu nesreću slične pojave su postale uobičajne i za naše „šumske ljude-oslobodioce“ pošto njima ne znači ništa na životinjski način ubijati ljude,klati decu,silovati nezaštićene žene,pljačkati i paliti.
Spalajković članak završava zaključkom da je komunizam najopasnija socijalna zaraza naših dana protiv koje u prvom redu treba da istupe rukovodioci crkve.

Broj od 17.oktobra 1943.-„Rasipa se tabor Draže Mihailovića.Tito zahteva da se svi stave pod njegovu komandu-srpska vlada oprašta povratnicima-ljudima iz šume.“
Prema izveštaju iz Beograda,srpski list po imenu „Novo Vreme“ objavljuje izveštaj o nedavno održanom zboru u Obrenovcu na kojem je govorio i pukovnik Lukić.Pukovnik je rekao da je tabor Draže Mihailovića u rasulu jer su gospodari Kremlja odgurnuli sa puta Mihailovića.Poznato je da je Tito pozvan u Kairo radi konsultacija.Tito je međutim spreman da vodi razgovore samo ako se Mihailović sa svim svojim ljudima podvrgne njegovom komunističkom zapovedništvu.
Zbog toga je u šumskim logorima potpuno rasulo.Ovim ljudima se sad mora omugućiti da se vrate u građanski život.
„Moje je uverenje-rekao je pukovnik-da među vama koji slušate moj govor ima onih koji sa njima održavaju vezu.Molim vas dakle da prenesete moje očinsko upozorenje da bace oružje i da se vrate.

Broj od 19.oktobra 1943.-„U Srbiji se strogo kažnjavaju oni koji skrivaju Italijane u bekstvu.“
Nemačke vlasti u Srbiji su izdale naredbu prema kojoj svako mora da preda italijanske predmete vojnog porekla.Zabranjeno je skrivati Italijane bilo da su u vojnom ili civilnom odelu.Oni koji prekrše naredbu biće strogo kažnjeni u izvesnim slučajevima i smrću.

„Ruski sinod u Srbiji ne priznaje moskovskog patrijarha.“
U izveštaju iz Beograda se kaže da pravoslavni časopis iz Srbije po imenu „Crkveni Život“ objavljuje izjavu starešine ruskog sinoda u Srbiji mitropolita Anastazija.Mitropolit ukazuje na to da je izbor sovjetskog patrijarha Sergija novo nasilje Sovjetskog Saveza. Nezakonito je zato što izbor nije obavljen po kanonskom pravu.Sinod u Srbiji ne priznaje sovjetskog patrijarha.

„U Beogradu ne podnose strance.“
Beogradska policijska uprava je izdala uredbu za poboljšanje stambenih uslova u srpskom glavnom gradu.Počevši od sada zabranjeno je svakome da stalno boravi u Beogradu.Stalno nastanjivanje nije dozvoljeno.Izuzetak čine samo đaci ali i oni samo za vreme trajanja školske godine.Oni koji dolaze u Beograd posle sređivanja svojih poslova smesta moraju da napuste Beograd gde mogu da borave najviše 30 dana i taj granični rok ne može da se produži.One koji krše uredbu osuđuju na novčane kazne odnosno gubitak slobode i smesta ih proteruju sa teritorije grada.

Broj od 23.oktobra 1943.-„Planska ekonomija u Srbiji.“
Srpski predsednik vlade Nedić izdao je uredbu od 10 delova sa zakonskom snagom o uvođenju planske ekonomije.Uredba koja govori o planskoj ekonomiji objavljena je uz proglas upućen srpskom narodu.U proglasu predsednik vlade Nedić naglašava da nijedan Srbin ne treba da umre od gladi ako gazde savesno obrade svoju zemlju i isporuče letinu.Planska ekonomija propisuje šta privrednici treba da proizvode.

Vesti sa Balkana
Tito će biti ministar vojni rekonstruisane jugoslovenske skrivajuće vlade.Mihailovića su saveznici pustili niz vodu i zamenici generala u pismima koja upućuju Nediću traže put pokajanja.“
(Mađarska Telegrafska Agencija).Iz Beograda javljaju da je u srpskom gradu Valjevu održan narodni zbor na kojem se pukovnik Lukić okružni rukovodilac u velikom govoru bavio unutrašnje političkim pitanjima Srbije.Pukovnik je ukazao na to da je predsednik vlade general Nedić zato putovao kod Hitlera u glavni ratni štab vođe Rajha da traži put za bolju budućnost srpskog naroda.
Pozvao je srpski narod da ne sluša lažne glasove i ne veruje onim nagađanjima koja predviđaju brzi kraj rata.
Rat će trajati još prilično dugo.
Nemačka se spremila na to da ako saveznici izvrše iskrcavanje na Balkanu baci u more iskrcane trupe.
Prema vestima skrivajuća vlada iz Kaira biće rekonstruisana a za predsednika vlade biće imenovan bosanski zemljoradnički vođa Čubrilović a ministar vojni vođa partizana Tito.
Zbog toga su pristalice generala Mihailovića razočarane i uviđaju besmislenost nastavka borbe..Zamenici Mihailovića napisali su pisma generalu Nediću i izjavljuju da se kaju za ono što su učinili i preklinju da ih prime nazad.

Broj od 12.novembra 1943.-„Evropska proizvodnja šećera je veća od prošlogodišnje.“
…Liht proizvodnju šećera pojedinih zemalja u sirovoj masi po tonama za godinu 1943/1944 procenjuje na sledeće(u zagradi proizvodnja 1942/1943):Francuska 610000 (617000)….Srbija 27700(13988),Hrvatska 14400(8982)…

Broj od 13.novembra 1943.Vesti:
„Program predstava beogradskog srpskog narodnog pozorišta.Beogradsko srpsko narodno pozorište je osim brojnih srpskih dela u svoj repertoar stavilo čitav niz nemačkih pozorišnih dela.Tako će na scenu biti postavljenb Faust od Goethea i Ifigenija u Taurisu. Sa više dela će biti predstavljen na programu Gerhardt Hauptman i Knut Hamsun.Niško narodno pozorište će pored drugih nemačkih pozorišnih autora dati reč između ostalih Lessingu,Hebbeltu i Kleistu.

Broj od 17.novembra 1943.-„Sneg je pao u Srbiji.“
Prema izveštaju iz Beograda prošle noći sneg i kiša su pali u srpskom glavnom gradu.Iz unutrašnjosti Srbije javljeno je o jačem padanju snega.Požarevac i okolinu prekriva snežni pokrivač.

Broj od 21.novembra 1943.Vest iz Srbije
Beogradski list „Obnova“ javlja da je u okolini Kruševca pred završetkom izgradnja sela namenjenog deci bez roditelja nazvanog Nedićevo.Kako je poznato selo je počelo da se gradi na Nedićevu inicijativu sa ciljem da se pruži utočište svoj deci koja su izgubila roditelje u borbama vođenim sa partizanima ili tokom drugih unutrašnjih borbi.Svi srpski listovi objavljuju na srpskom i nemačkom jeziku novu uredbu policijske direkcije koja sadrži strožije mere za slučaj vazdušne opasnosti.

Broj od 23.novembra 1943.
Vesti sa Balkana
„Sreću može da donese mir miran rad.“
-rekao je između ostalog srpski predsednik vlade Nedić
Kako se javlja iz Beograda srpski premijer Nedić primio je grupu gazdi koja se vratila sa šestomesečnog naučnog putovanja iz Nemačke i tom prilikom održao veliki govor.Premijer je između ostalog izjavio da u novoj Srbiji ne može da vlada sirova snaga već pravda,zakonitost i plemenita samosvest koje čine temelje države.
Bombe,kame i tajanstveno slovo „z“ ne mogu više igrati ulogu.To su metode ljudi iz šume sa kojima pravi srpski narod nema nikave veze.Ne želi da Srbija bude zemlja smrti. Život i rad moraju da dođu do reči.Njegov cilj je sreća srpskog naroda a ne ubijanje,rušenje i paljenje kao što je to cilj ljudi iz šume.Sreću pak može da donese samo mir i miran rad.
Premijer je zamolio gazde da kod kuće sve ovo ispričaju članovima svojih porodica i da ceo srpski narod deluje prema ovome.
U cilju štednje struje u Beogradu je naređeno da trgovački i industrijski pogoni,gostionice itd. ne mogu koristiti industrijsku struju popodne od 4 do 9 sati.
Oni koji prekrše naredbu biće strogo kažnjeni.
Srpska vlada je srpskoj zajednici gazda izdala uputstvo od 12 tačaka u cilju povećanja proizvodnje.Oštro upozoravaju gazde da se pridržavaju uredbe i da ne dozvole da ni jedan komadić zemlje ostane nezasejan.

Broj od 28.novembra 1943.-„Sporazum između Draže Mihailovića i srpskog predsednika vlade Nedića.“
Prema izveštaju koji je stigao iz Zagreba na inicijativu srpskog predsednika vlade Milana Nedića počeli su pregovori između Nedića i Mihailovića.
U skladu sa sporazumom između Nedića i Mihailovića izbegavaće se svaki daljnji oružani sukob i svim snagama primiće se borba protiv Titovih partizanskih trupa.Ova informacija potvrđena je i iz drugih zagrebačkih izvora.Ako ovaj sporazum odgovara stvarnosti tada je na bivšim jugoslovenskim teritorijama ponovo došlo do nove političke situacije.

Broj od 30.novembra 1943.-„Na osnovu sporazuma Nedića i Mihailovića popravilo se snabdevanje Beograda.“
Prema vestima iz Beograda sporazum koji je sklopljen između Nedića i Mihailovića je prećutnog karaktera.Nedić i Mihailović su se sporazumeli međusobno u tome da moraju zajedno da se bore protiv komunizma.Zato će se obadvoje okrenuti protiv Tita.Nedićeve trupe neće dirati Mihailovićeve ljude i oboje će se čuvati od toga da bratoubilački rat među Srbima poprimi još veće razmere.Posledica ovog prećutnog sporazuma je da se snabdevanje Beograda namirnicama popravilo.Kada Titove trupe u Srbiji ne mogu da operišu ili bar ne u onoj meri kao Mihailović tada će srpski zemljoradnici koji su više za Mihailovića transportovati u glavni grad obavezne pošiljke namirnica koje su propisane za pojedine srpske srezove.Uopšte je u Beogradu vrlo velika skupoća.Jedan kvalifikovani radnik zarađuje 1000 dinara dnevno,istovremeno dok jedan litar mleka košta 120 dinara.Predsednik vlade Nedić je sada potpuno preuzeo vlast u svoje ruke i unutrašnja uprava je u potpunosti u njegovoj nadležnosti i dosadašnji ministar bezbednosti Dragi Jovanović obavlja funkciju beogradskog gradonačelnika.

Broj od 5.decembra 1943.
Nedić:
„Ili nijednog komuniste neće biti u Srbiji ili neće ostati nijednog Srbina više..“
Predsednik vlade Nedić je povodom toga da je u svoje ruke preuzeo komandu nad svim oružanim snagama održao veliki govor.Naglasio je da je počela odlučujuća borba protiv komunističkih bandi u Srbiji i ili neće ostati nijedan komunista u Srbiji ili neće ostati nijedan Srbin.
Nedić želi da u korenu uguši ponovo oživljeni komunistički pokret.Srpske bezbednosne snege do sada nastavljaju čišćenje u 8 okruga.
Beogradska vlada odlučila je da otpočne antikomunističku propagandu u redovima omladine.U svim školama biće održana predavanja o rušilačkoj delatnosti komunizma. U Banatu pak biće uspostavljene antikomunističke knjižare.

Broj od 7.decembra 1943.-„Rajna je daleko i Staljin sad više zahteva otvaranje Balkana.“-piše srpska štampa.Titove pristalice su obrazovale „oslobodilački odbor“ koji ima karakter vlade…
„Balkanske namere Sovjetskog Saveza.“
(Nemačka Telegrafska Agencija)Poznati srpski publicista Spalajković piše na stranicama „Novog Vremena“ da je Staljin uvideo koliko je daleko Rajna i sad više želi da stigne na Balkan.Moskva zahteva otvaranje Dardanela,vrata Balkana.

Broj od 8.decembra 1943.-„U Beogradu se za 50% smanjuje potrošnja struje u privatnim domaćinstvima.“
Na osnovu uredbe nemačke štapske komande u cilju štednje struje privatna domaćinstva su obavezna da smanje dosadašnju potrošnju za 50% a industrijska preduzeća za 20%.Oni koji prekorače dozvoljenu granicu mogu računati na ozbiljne kazne.

Broj od 10.decembra 1943.
Vesti sa Balkana
Prema izveštaju iz Beograda na železničkim prugama u Srbiji izuzev linije Beograd-Kučevo je do daljnjeg obustavljen transport robe…

Broj od 11.decembra 1943.-„Opasnost komunizma sve više se približava Srbiji.“
Beogradska štampa o pokrenutoj borbi protiv komunizma
Veliki srpski dnevni listovi „Novo Vreme“ i „Obnova“ se u člancima preko čitave strane bave podrivačkim radom komunista u Srbiji i zaključuju da se opasnost komunizma sve više približava prema Srbiji.Listovi objavljuju Titovu fotografiju i snimke o komunističkim pokretima.Beogradska štampa ovim člancima vrši veliki infomativni rad.
Gradonačelnik Beograda Jovanović napisao je udarni članak u pomenutim listovima i najavljuje da je otpočela velika akcija protiv podzemnog rušilačkog komunističkog rada.
Ova borba zahteva od srpskog naroda velike žrtve ali ne može drugačije.
Jedini cilj:Ojačati onaj front koji je sposoban da spasi srpski narod.

Broj od 12.decembra 1943.Vesti
„Jedan carski general je u Beogradu postao monah.Ruski emigrantski pravoslavni mitropolit Anastazije je upravo zamonašio bivšeg carskog ruskog generala Nagaje.Nagaje od prvog svetskog rata živi u emigraciji u bivšoj Jugoslaviji.

Broj od 19.decembra 1943.-„U Beogradu zabranjena vožnja liftovima.“
Na osnovu naredbe nemačkog vojnog zapovedništva u Beogradu je zabranjena upotreba liftova.Izuzetak predstavljaju samo liftovi bolnica.

Broj od 29.decembra 1943.
Javna ekonomija
Jedan od najvažnijih izvoznih artikala Jugoistočne Evrope biće med…U rubrici za javnu ekonomiju beogradskog „Donauzeitunga“ objavljen je prilično interesantan članak o proizvodnji meda u zemljama jugoistočne Evrope i o problemima u vezi sa tim.

…I u Srbiji se radi na razvoju proizvodnje meda.Prošle godine je procenjeno da ima 105000 proizvođača meda.Proizvodnja meda u Banatu smatra se najsavremenijom.Inače u Srbiji su preduzete iste mere kao i u drugim zemljama.

DODATAK

Broj od 21.marta 1943.-„Osuđeni korumpirani službenici u Beogradu.“
Beogradska policija je uhapsila više službenika radničkog biroa koji su praktično napravili posao od oslobađanja od obavezne radne službe.Na čelu bande je stajao šef biroa Okanović koji je organizovao čitavu mrežu saučesnika.Za odgovrajuću veću svotu oni koji su potpadali pod radnu obavezu su od nje oslobađani.Broj uhapšenih penje se na 82.Svi su osuđeni na prinudni rad a službenici su bez otkaza otpušteni.Osim toga protiv njih će biti pokrenut krivični postupak zbog primanja mita.

Broj od 30.marta 1943.-Mobilizacija radne snage u Srbiji.“
Glavni nemački zapovednik Srbije je uredbom ovlastio svog glavnog inspektora za ekonomiju da izdatu uredbu Nemačkog Rajha o mobilizaciji radne snage po potrebi delimično ili u celosti primeni i u Srbiji.Na osnovu ovog ovlašćenja glavni inspektor za ekonomiju je već izdao dve uredbe.Jedna se odnosi na državljane nemačkog Rajha koji borave u Srbiji i na pripadnike nemačke narodne grupe u Srbiji a druga na ostalo stanovništvo u Srbije.
Na osnovu uredbi svaki radno sposoban stanovnik Srbije može biti obavezan na određeni rad.
„U Beogradu vezani za stub srama oni koji su izbegli radnu obavezu.“
Beogradska policija je zaključila da mnogi koji su trebali da se jave na obavezan rad to nisu učinili.Istraga je utvrdila da su ovi potkupili pojedine službenike i tako izbegli radnu obavezu.Beogradska policija je uhapsila sve koji su potkupljivali kao i one koji su potkupljeni.Svi su kažnjeni najvećim kaznama pojedinačno su osuđeni na po godinu dana prisilnog rada a nakon odslužene kazne biće poslani u logor.
Drugi dan nakon izricanja kazne svi osuđeni su sprovedeni glavnim ulicama Beograda. Osuđeni su na smenu nosili 2 velike table na kojima je bio sledeći natpis:“Mi smo oni koji smo dali novac i primili novac da ne moramo da radimo.Zato su morali da rade siromašni.Pravda i interes naroda zahtevaju da budemo kažnjeni.“
Povorku je do kraja gledalo desetine hiljada Beograđana i ne baš biranim epitetima častilo osuđene.Nakon nastupanja 92 osuđena su ceo dan stajali ispred tabli srama ispred beogradske policijske stanice na trgu kako bi ih svaki Beograđanin koji tuda prolazi mogao videti.

Broj od 1.aprila 1943.
Iz velikog sveta
…Iz Srbije je nova grupa mladih zemljoradnika otputovala u Nemačku na dalju obuku. Sa putnicima se oprostio ministar poljoprivrede Veselinović naglasivši da će srpski mladići imati priliku da nauče napredne metode nemačke poljoprivrede.

Broj od 23.aprila 1943.
Vesti:
„U Srbiji uveli ratni porez na šećer i vino.U Srbiji su značajno povećane cene državnih artikala odnosno cene železničkog privatnog prevoza(karti) i ratni porez na šećer i vino.Novi ratni porez se na kilogram šećera na 20 dinara a na litru vina na 16 dinara. Duvan,šibice i so su poskupeli za 50% a papir za cigarete za 100%.Karte na železnici su poskupele na dvostruko.Kao što i „Frankfurter Zeitung“ primećuje sva ova povećanja su u službi ovog cilja da se državni izdaci pokrivaju normalnim putem dakle preko javnih prihoda.Od sloma naime srpski državni izdaci su praktično finansirani preko narodne banke.

Broj od 30.aprila 1943.-„Članovi porodica Srba koji su na prinudnom radu dobijaju pomoć.“
Iz Beograda javljaju:(TP) Članovi porodica Srba koji su na prinudnom radu dobijaju mesnu pomoć za vreme za koje je izdržavalac porodice odsutan.
„Izbeglice se hrane u narodnim kuhinjama u Srbiji.“
Iz Beograda javljaju:(TP) Jedno od najvažnijih organizacionih pravila srpske javne uprave bilo je obezbeđivanje javne ishrane.U onim gradovima u kojima ima veći broj izbeglica uspostavljene su narodne kuhinje.U 1942 -oj ove su narodne kuhinje podelile 2 miliona porcija hrane.

Broj od 4.maja 1943.
Vojni zapovednik Srbije je naredio da se ubuduće u državnu i u službu u lokalnoj samoupravi mogu primati samo oni koji su obavili svoju obavezu u javnim radovima.

Broj od 5.maja 1943.
Iz Beograda javljaju:U Srbiji je naređeno da se u svakom gradu koji ima više od 10000 stanovnika ima uspostaviti centar za sakupljanje tekstilnog otpada.Upozorava se stanovništvo da od rezultata sakupljanja zavisi snabdevanje tekstilom Srbije ubuduće.
U Beogradu je svečano dočekana nova grupa srpskih ratnih zarobljenika koja se vratila iz Nemačke.U jednom bolničkom vozu vratilo se kući 429 ratnih zarobljenika koje su za sada prebacili u jednu beogradsku bolnicu radi lečenja.

Vesti:
Dr.Marković
Tokom 20 godina lažima se vladalo srpskim narodom
„Komunizam znači da ćete biti robovi i za parče hleba rintaćete do kraja života.“
Prema vesti srpskog lista „Obnova“ u mestu Tesice(Tešice?) u moravskom okrugu održan je veliki zbor za prosvećivanje naroda na kojem je u ime Nedićeve vlade govor održao univerzitetski profesor Dr.Marković.Predstavnik vlade je naglasio da su srpskim narodom 20 godina vladali lažima a sada žele narod da kao plen predaju stranim interesima.
Partizani su ubice i grobari srpskog naroda.
Narod mora da zna istinu kako bi prebrodio teška vremena.Jedni iznutra ugrožavaju opšti interes i život srpskog naroda a drugi pak huškaju sa druge strane okeana.
„Znate li šta znači komunizam?“-postavio je pitanje predstavnik vlade i komunizam opisao na sledeći način:“Komunizam znači to da ćete biti robovi i moraćete za parče hleba rintati celog života.Pozvao je narod da spreči delatnost partizana da o njihovom mestu boravka obaveste vlasti i lopatom i motikom se suprotstavi ovom unutrašnjem neprijatelju zato što srpstvo čeka teška sudbina ako se ne opameti.Savetovao je da svako prihvati reči predsednika vlade Nedića da se spasi srpski narod u teškim vremenima.

Broj od 7.maja 1943.-„U Srbiji zabranjena privatna gradnja.“
Srpsko veće ministara je najnovijom uredbom naložilo opštu zabranu gradnje.Iz uredbe izuzetak su državne javne gradnje.Za privatna lica i popravke su zabranjene ukoliko u Beogradu prelaze svotu od 10000 a u provinciji 5000 dinara.

Broj od 8.maja 1943.-„U Srbiji pred preki sud stavljaju one koji za vreme vazdušne uzbune šire lažne vesti.“
Beogradski šef policije Jovanović je na plakatima objavio stanovništvu šta treba da se zna za slučaj vazdušne uzbune.Prema proglasu biće kažnjeni smrću oni koji za vreme uzbune počine ili pokušaju krađu.Oni koji za vreme vazdušne uzbune šire uznemiravajuće ili lažne vesti biće stavljeni pred preki sud.

(sa mađarskog na srpski jezik preveo Đorđe Milošević)

Svakodnevni život u okupiranoj Srbiji 1942. godine

bg

Izveštaji mađarskog lista „Délvidék“ o svakodnevnom űivotu u okupiranoj Srbiji 1942. godine.

Broj od 4.januara 1942.
Mihajlo Olćan ministar privrede je u od komunista oslobođenom Užicu održao miting i u opširnom govoru govorio o radu vlade u Beogradu.U svom govoru je istakao da je vlada donela odluku o osnivanju specijalnog suda sa zadatkom da utvrdi na koji način je ko stekao imovinu.Ona imovina čije poreklo ne bude moglo biti opravdano odnosno ona imovina koja je stečena nepoštenim putem biće oduzeta u korist srpskog naroda.Pred preki sud rekao je ministar biće stavljeni oni koji su podigli cene namirnica i na štetu naroda sagradili palate.Pred preki sud biće stavljeni i oni činovnici koji su zloupotrebili službeni položaj.
Dušan Đorđević ministar finansija je na radiu govorio o budžetu Srbije za 1942.godinu.Budžet iznosi 5 milijardi dinara.Za razne investicije namenjeno je 79 miliona a za opremu pošta i telefone 34 miliona dinara.Za opremanje bolnica namenjeno je 3 870 250 dinara.Za pomoć porodicama zarobljenih vojnika odvojeno je 150 miliona dinara.Troškovi za lične potrebe obuhvataju više od polovine budžeta.

„Srbija brine o budućoj žetvi.“
Ministarstvo poljoprivrede Srbije podelilo je 200 vagona kvalitetnog i kontrolisanog semena na onim teritorijama gde je bilo moguće početi sa poljoprivrednim radovima. Beogradska otkupna stanica za suncokret radi sa lepim rezultatima.Svaki proizvođač suncokreta je dužan da ga preda u centar gde po toni dobija 380 dinara.I u pogledu snabdevanja Beograda mlekom planira se osnivanja mlekare koju bi pomogla država.

Broj od 6.januara 1942.-„U Srbiji je zabranjeno dati smeštaj Jevrejima kao i preuzeti vrednosti na čuvanje od njih.“
Vojni zapovednik Srbije je naredio da je zabranjeno Jevrejima davati smeštaj kao i primati od njih na čuvanje ili razmenom doći u posed vrednosti u vlasništvu Jevreja. Vrednosti primljene na čuvanje od Jevreja moraju se prijaviti do 15.januara.Obaveza prijavljivanja odnosi se i na sve kupoprodajne ugovore,ugovore o razmeni ili druge ugovore zaključene sa Jevrejima posle 6.aprila 1941.Ko prekrši naredbu biće osuđen na smrt.

„Ruske izbeglice iz Bačke vraćaju se kući.“
Ruske izbeglice iz Bačke sa velikom pažnjom prate događaje na istočnom ratištu.Više stotina ruskih izbeglica iz Bačke prijavilo se nemačkim vlastima u Beogradu da ih angažuju u organizovanju uprave u oslobođenim ruskim zemljama.Ovih dana je 40 Rusa iz Subotice otputovalo u Beograd gde će učestvovati na kursu posle koga će ih Nemci prebaciti na oslobođene teritorije.Nemačka vojska će sa posebnim uniformama snabdeti jedinicu ruskih emigranata koji će imati značajnu ulogu na oslobođenim teritorijama. Ruski emigranti u koje nemačke vlasti imaju poverenja ustvari imaju ulogu povezivanja oslobođenog ruskog naroda i nemačkih upravnih vlasti.Značajna uloga čeka one koji govore nemački.Žene ruskih izbeglica dobijaju pomoć od 160 penga,deca po 40 penga a same izbeglice pored smeštaja i hrane još i 75 penga u Beogradu kao i kasnije u Rusiji.

„Samo uz policijsku dozvolu dozvoljeno je putovati srpskim železnicama.“
Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije izdalo je naredbu o novim pravilima putovanja na srpskim železnicama.Na osnovu toga ubuduće samo u pojedinim slučajevima na osnovu posebne policijske dozvole biće dozvoljeno putovanje.Za dobijanje dozvole biće potrebno predati molbu 3 dana pre početka planiranog putovanja.Naredba stupa na snagu 15.januara.Do sada je za putovanje bila dovoljna lična isprava izdata od policije.

Broj od 8.januara 1942.-„Kako živi danas Beograd i Srbija?“
…Na osnovu uredbe vlade Srbije u srpskim šumama je u poslednje 2-3 nedelje posečeno mnogo drveća.Osim toga iz Rumunije i Hrvatske je stiglo više stotina vagona tako je za sada Beograd snabdeven ogrevom.
Drvo se i sada dobija samo na bonove
Svake nedelje se deli drvo za ogrev i ono ima 2 cene: Jedan kubni metar za siromašne zatim porodice ratnih zarobljenika,dobrovoljaca i četnika košta 100 dinara dok je za sve ostale cena 330 dinara.Ranije na crno kubni metar plaćan je i 2000 dinara.Zbog toga je najveći beogradski trgovac drvetom interniran a imovina mu je zaplenjena.
Pre pravoslavnog Božića svi su dobili drva.Ovogodišnji Božić Beograđani proslavljaju bez jelki…Danas su Beograđani srećni ako mogu da kupe hranu…I nikad nemaju dovoljno novca iako je 200 dinara prosečna dnevnica….
Pre nekoliko dana na pojedinim važnijim linijama pokrenut je tramvajski saobraćaj.Ako nove pošiljke uglja stignu iz inostranstva i ako u rudnicima Srbije bude pokrenuta proizvodnja onda će ceo dan biti uspostavljen tramvajski saobraćaj na svim linijama.
U Beogradu ali posebno u provinciji moguće je videti dosta uniformi.Četnici sa mrtvačkom glavom,vojnici sa dve vrste činova…
Nove činove danas svi nose na grudima.Stare činove,međutim svi i dalje nose na ramenima kao i pre.Postoje pukovnici koji su ranije imali samo čin narednika a postoje i nekadašnji pukovnici koji sada imaju niže činove.Mnogi su više činove zaslužili ličnom hrabrošću i herojstvom u borbama protiv komunista…..
U Beogradu i u provinciji danas se održavaju antikomunistička predavanja za omladinu ali i za roditelje kojima se prenosi kako da svoju decu odbrane od raznovrsne komunističke propagande koja ima veliko iskustvo iza sebe….
Beogradski listovi konstatuju sa žalošću da bivša jugoslovenska policija nije ništa vredela i razlog vide u tome što nije bila podržavljena nego samo ponegde i svaki poslanik je mogao da utiče na njen rad.
U Srbiji oduzimaju nepravedno stečenu imovinu.
Dimitrije Ljotić,vođa srpskog nacional-socijalističkog pokreta i Mihajlo Olćan ministar i jedan od vođa pokreta u listu „Naša Borba“ više puta su zahtevali oduzimanje nelegalno stečene imovine.Sada se pojavio zakon koji se na to odnosi i kako je ministar Olćan izjavio u svom govoru u Užicu uskoro će početi preispitivanje porekla imovine.Ko ne bude mogao da dokaže da je poštenim radom stekao imovinu tome će sva imovina biti oduzeta u korist države.Ovaj posao poveren je sudovima.Ministar je takođe izjavio da je objavljen novi zakon na osnovu koga će u Srbiji na osnovu hrvatskog modela biti stavljeni pred preki sud svi koji nelegalno podižu cene namirnica,ogreva i drugih artikala.
Interesantno je navesti iz Olćanovog govora i onaj deo u kome kaže da će obnovu Srbije sprovesti oni koji su učestvovali u borbama protiv komunističkih bandi i očistili zemlju te velike opasnosti.

„Potresna Božićna poruka premijera Srbije.“
„Stare vođe su danas samo staro gvožđe.“
Iz Beograda javljaju:Premijer Srbije,general Milan Nedić se povodom Pravoslavnog Božića porukom na radiu obratio srpskom narodu.
Između ostalog premijer je rekao:
„Hristos se rodi!Danas je najveći praznik,sreća na zemlji i na nebu.Srpski narod je mnogo propatio dok je dovde stigao.Jer šta smo mi u vrtlogu velikih događaja?Mala tačka. Oluja nas je podigla i sreća naša što nas nije zbrisala sa lica zemlje.Posle velikih događaja iz oluje smo izašli pročišćeni.
Oni-nastavio je-koji su do sada vodili srpski narod danas su već staro gvožđe.Izgubili smo slobodu ali nam je ostala nada.Pod nebom nove Evrope mi želimo svoje mesto i vodeću ulogu na Balkanskom poluostrvu.Budućnost nije mračna.Sa velikim moralnim kapitalom koračamo u lepšu budućnost.Taj kapital je naša pobeda nad samim sobom.“
Nakon toga Nedić je podsetio na srpske ratne zarobljenike.“Vi ste sa nama,vi ste naša nada i ponos!“-rekao je.“Srpska ognjišta nisu ugašena,gore glavu,Hristos se rodi!“-završio je svoj govor premijer.

Broj od 9.januara 1942.-„Vesti iz Srbije.“
Ovih dana je ministarsko veće Srbije odobrilo nova organizaciona pravila Beogradskog univerziteta.Na osnovu ovih pravila autonomija univerziteta biće veća od svih sličnih evropskih ustanova.Pored toga na univerzitetu će biti uvedena lična odgovornost studenata i profesora.Profesori koji predaju na univerzitetu biće oslobođeni administrativnog posla.Novo organizaciono pravilo zabranjuje univerzitetskim profesorima svako radno angažovanje van univerziteta i zahteva potpunu posvećenost. Od sada izbor novih profesora neće vršiti veće univerziteta nego samo profesori sa svake katedre koji su najbolje informisani o naučnom radu kandidata.Namerava se izbeći preterano usitnjavanje pojedinih stručnih predmeta i zato su pojedini delovi stručnih predmeta izbačeni iz nastavnog plana i programa.Novo organizaciono pravilo nadalje propisuje da profesori treba da budu ne samo naučnici nego i vaspitači.Ubuduće studenti će moći pohađati fakultet samo do određene starosne granice.Biće uvedeni i prijemni ispiti.Ministar prosvete Jonić je povodom novih organizacionih pravila rada univerziteta izjavio da „na univerzitetu u Beogradu ima mesta samo za one studente i profesore koji su u nacionalnom pogledu besprekorni.“

List „Novo Vreme“ u naslovnom članku pod naslovom „Dva sveta“ donosi rezime o protekloj godini.List ističe da je 1941. bila godina teških odluka ali i velikih pobeda.U ovoj godini Nemačka je na vojnom i diplomatskom polju učinila takve usluge na kojima joj Evropa ne može biti dovoljno zahvalna.Naša je dužnost da zbog zajedničkih ciljeva podržimo zamisli Nemačke.

„Pravni položaj nemačke narodnosne grupe u Srbiji.“
U službenom listu Srbije „Službenim novinama“ pojavila se uredba o pravnom položaju nemačke narodnosne grupe u kojoj se doslovno kaže:…3.Interese nemačke narodnosne grupe predstavljaju njene vođe,muškarci od poverenja koji će biti imenovani za pojedine opštine,oblasti,banovine.

Broj od 10.januara 1942.-„Najhitniji zadatak vlade Srbije je iskorenjivanje korupcije.“
Predsednik vlade general Nedić pozvao je novoimenovane načelnike 14 upravnih okruga i održao im kratak govor.Vlada Srbije je iskorenjivanje komunizma smatrala svojim prvim zadatkom-rekao je Nedić.Narod je shvatio napore vlade i komunisti su uspešno,skoro 100% razbijeni.Njihove poslednje ostatke sada treba uništiti.
Nakon toga premijer je ukazao na to da je Srbija okupirana zemlja i da samo tolerancijom Nemaca ima ovoliko slobode na području unutrašnje uprave.Zbog toga se upravna vlast mora korektno i lojalno odnositi prema Nemcima.
Na kraju je Nedić izjavio da je sada najhitniji zadatak iskorenjivanje korupcije.Iz državne službe biće otpušten svaki činovnik koji je simpatizer crvenih ili korumpiran ili ne živi poštenim privatnim životom.

„Vesti iz Srbije.“
Ministar unutrašnjih poslova Aćimović je zadatke za rukovodioce 14 upravnih okruga formulisao ovako:
1.Potpuno čišćenje okruga od komunističkih bandi da bi se u zemlji stvorila potpuna sigurnost,mir i red.
2.Rukovodioci okruga neće dozvoliti osnivanje novih političkih partija niti reaktiviranje starih nego će se truditi da zaborave ono vreme kada je srpska snaga u međusobnim političkim borbama slabila.
3.Obnova zemlje posle pustošenja komunističke zveri.Obnova uništenih zgrada,popravka oštećenih puteva i mostova,ponovno uspostavljanje telefonskih i telegrafskih veza.
4.Bespoštedna borba protiv korupcije i povećanja cena.
5.Okružni rukovodioci razrešiće sve dosadašnje opštinske zvaničnike i na njihova mesta imenovaće sposobne mlade ljude koje prošli politički režim nije pustio da dođu do reči i koji mogu da obave koristan posao u interesu srpskog naroda.
6.Treba se pobrinuti za povratnike i one Srbe koji su propatili od komunista.
7.Pobrinuti se da gradovi i od komunista opustošeni krajevi dobiju potrebne namirnice.
8.Lažne vesti sa radio Londona,Moskve i Kaira povukle su u propast i sunovrat srpski narod.Zbog toga će okružni rukovodioci uz pomoć za to sposobnih muškaraca informisati stanovništvo Srbije o stvarnom stanju da se ne bi ponovo prevario narod kao što je to učinjeno u prošlosti.
9.Okružni rukovodioci moraju se pobrinuti da se svako obradivo zemljište obradi.
10.Okružni rukovodioci dobili su široka ovlašćenja ali zbog toga imaju veliku odgovornost.

U Beogradu je nestalo sitnog novca…U trgovini i na pijaci zbog toga vladaju velike teškoće.Beogradska policija sumnja da se sitan novac krijumčari u inostranstvo,naročito preko Zemuna u Hrvatsku gde je taj jugoslovenski novac još uvek važeće platežno sredstvo.Beograđani koji prelaze u Zemun da kupe namirnice takođe odnose sa sobom velike količine sitnog novca jer sa time tamo plaćaju.

Broj od 13.januara 1942.-„Osniva se nova srpska državna policija.“
Iz Beograda javljaju da predsednik vlade Nedić osniva novu srpsku državnu policiju. Na njenom čelu biće Vasić L.Osnivanje je u toku.

Broj od 15.januara 1942.-„Gospođa Simović podstiče srpske žene na nerazumne postupke.“
„Obnova“ se suprotstavila pozivu žene generala Simovića pročitanom na radio Londonu upućenom srpskim ženama i zamera joj da se baš ona obraća srpskim ženama,gospođa Simović koja je pobegla iz zemlje i nije izgubila ništa.Patnje srpskog naroda upravo gospođa Simović želi da podstakne time što srpske žene podstiče na nerazumne postupke kako bi patnja srpskog naroda bila još veća.List odbija poziv i govor gospođe Simović i naglašava da se srpski narod više ne da prevariti.

Broj od 22.januara 1942.-„Proglas predsednika vlade Srbije Nedića seljacima.“
Predsednik vlade Srbije Nedić se u novom dramatičnom govoru obratio stanovništvu Srbije naročito seljacima.Objavio je da je Srbija u katastrofalnoj situaciji i preti joj smrt od gladi jer niko ne obrađuje zemlju.Kako je rekao nedostatak namirnica je toliki da se neće izdržati ni do proleća.Upozorio je zemljoradnike da ne zanemaruju svoje njive da proizvode i ne slušaju podlu propagandu koja prouzrokuje propast Srbije.

Broj od 24.januara 1942.-„U sred predstave na pozorišnoj sceni umro je najveći dramski glumac Srbije.“
Iz Beograda javljaju:Dušan Radenković,umetnik i najveći srpski dramski glumac je na otvorenoj sceni u toku pozorišne predstave umro pošto mu je prethodno pozlilo,nakon čega se onesvestio.Srpski listovi su se toplim rečima oprostili od Radenkovića.

Broj od 25.januara 1942.-„Ogromni zadaci poljoprivrede Srbije.“
Iz Beograda javljaju:List „Obnova“ bavi se ogromnim zadacima poljoprivrede Srbije u predstojećoj godini u velikom članku.Obnova piše da je obrađivanje svakog komada zemlje naša obaveza prema samom sebi.Ako to ostvarimo onda ćemo se velikim koracima približiti obnovi zemlje.List u nastavku teksta aludira da taj veliki posao očekuje omladinu Srbije.

„Uređen pravni status nemačke narodnosne grupe u Srbiji.“
Iz Beograda javljaju:Službeni list Srbije objavljuje pravno uređenje statusa nemačke narodnosne grupe u Srbiji.Prema uredbi svaki Nemac građanin Srbije koji nije državljanin Rajha pripada nemačkoj narodnosnoj grupi i nalazi se pod vođstvom svoga vođe.Nemačka narodnosna grupa je pravno lice a njeni pripadnici su potpuno ravnopravni sa Srbima.Nemci su dobili pravo slobodnog organizovanja na političkom,privrednom i kulturnom planu.

Broj od 29.januara 1942.-„Stanovništvo Srbije zamoljeno da štedi ogrev i struju.“
Nemački generalni poverenik Srbije zamolio je putem štampe i radia srpski narod da s obzirom na hladnoću i sneg te probleme koje to prouzrokuje u transportu,maksimalno štede ogrev i struju.Od srede u Beogradu preko dana neće biti struje.

Broj od 31.januara 1942-„Smenjen srpski ministar poljoprivrede i ishrane.“
Iz Beograda javljaju:Predsednik vlade Nedić prihvatio je ostavku ministra poljoprivrede i javnog snabdevanja Radosavljevića a na njegovo mesto imenovao Bogdana Kujundžića ministra u penziji.

Broj od 11.februara 1942.-„Vesti iz Srbije.“
…Iz Beograda javlja NST:General Nedić,predsednik vlade Srbije se u nedelju obratio srpskim radnicima na beogradskom radiu.Predsednik vlade se zahvalio radništvu na dosadašnjem razumevanju i patriotskom držanju.
….Iz Beograda javljaju:“Novo Vreme“ se u uvodnom članku bavi stanjem srpske omladine i zaključuje da joj je potrebna velika podrška.U brojnim gradovima Srbije-piše list-nalazi se mnogo izbeglica sa onih teritorija na kojima su operisale i pustošile četničko-komunističke bande.Među izbeglicama je mnogo omladine.Pobrinimo se za njih jer budućnost naše zemlje zavisi od budućnosti naše omladine.Potrebno je osnovati domove i internate da se ne bi desilo da ovi ljudi bez egzistencije budu izgubljeni za naciju.Omladina mora dobiti intenzivnu pažnju i podršku.Omladinu treba zaštititi od uticaja strane propagande da ne bi bila izložena otrovnom duhu koji ako uspe da je pridobije za svoje ciljeve znači da će tu omladinu srpski narod izgubiti za svoje ciljeve.

Broj od 12.februara 1942.-„Vesti iz Srbije.“
Iz Beograda se izveštava:General Nedić srpski predsednik vlade obratio se govorom preko radia radništvu Srbije.Srpska štampa se veoma detaljno bavi ovim govorom. Prema štampi predsednik vlade Nedić u dugačkom govoru povlači poređenje između rušilačkih i graditeljskih elemenata u Srbiji.Opisao je strašne štete rušilačke politike i naglasio je spremnost konstruktivnih elemenata da pomognu da se brže otklone štete.“Šta je sve crvena Moskva pokušala da učini –rekao je Nedić-da zadobije stanovništvo Srbije za svoje mračne ciljeve?Konstruktivni graditeljski elementi zemlje su uvek muški odbacili pokušaje crvene Moskve.“
„Pogledajmo do kraja događaje poslednjih meseci i postavimo pitanje:“Ko diže mostove u vazduh ko razara zgrade ko kopa rovove po putevima,ko uništava železničke pruge,ko zatrpava tunele,ko sabotažnim akcijama čini rudnike neupotrebljivim i sa svim tim i mnogim drugim sličnim rušiteljskim akcijama ko je to ko nacionalno bogatstvo Srbije umanjuje i s time u sve veću bedu gura svoj narod?
„Odgovor na to pitanje je crveni komunizam i njegove metode.Naspram ovoga ponosno možemo postaviti pitanje:Ko je na drugoj strani onaj ko svojim vrednim rukama i brzinom munje obnavlja sve što je uništeno?To je srpski radnik!
„Danas je zemlja puna ljudi bez egzistencije,profesora,činovnika,učitelja,učenika,bivših oficira,sudija,javnih službenika.To su sve intelektualci koji se ovde u glavnom gradu ali i širom Srbije,duž puteva i železničkih pruga,po šumama i planinama,malim selima i većim gradovima predaju ovom rušilačkom duhu i pozivu,nanošenju štete i pustošenju dakle maolumnom poslu.Na drugoj strani nasuprot ovima stoji stvarna nacionalna uteha- graditeljska snaga i konstruktivnost srpskog radnika.
Iz Beograda javljaju:Nemački vojni zapovednik Srbije izdao je dve uredbe.Prva govori o tome da u pojasu od 500 metara od pruga ni na jednoj strani iz razloga bezbednosti ne sme da se sadi kukuruz,suncokret i konoplja.Po drugoj potrebna je dozvola vojne komande za prepis nekretnina koje su u vlasništvu prodavca manje od tri godine.
Iz Beograda javljaju:Na osnovu uredbe objavljene u službenom listu otpočeo je popis ljudi starosti 17-24 godine za nacionalnu radnu obavezu obnove.Ovi radnici radiće poslove seče drva i izgradnje nasipa.Obezbediće potrebe naroda za ogrevom u zimskom periodu i obezbediće tako velike teritorije od poplava na kojima će moći biti proizvedeno žitarica u vrednosti od 217 miliona dinara.

Broj od 15.februara 1942.-„Srbija privremeno obustavila uvozne carine na namirnice i pojedine industrijske proizvode.“
Mađarski izveštač javlja:Srpska vlada je privremeno ukinula uvozne carine na namirnice i industrijsku robu potrebnu za obnovu.

Broj od 17.februara 1942.-„Uspostavljen saobraćaj na beogradskom savskom mostu.“
Iz Beograda javljaju:Službeno je objavljeno da je u ponedeljak uspostavljen automobilski saobraćaj na novosagrađenom beogradskom savskom mostu.Automobili preko mosta mogu da se kreću samo preko dana na sopstvenu odgovornost.

Broj od 21.februara 1942.
Iz Beograda se javlja:
„Novo Vreme“ posvećuje uvodni članak aktivnostima koje članovi srpske vlade vrše u pojedinim krajevima Srbije povodom unutrašnjih prilika u zemlji.Srpski ministri obilazili su i stalno obilaze gradove i sela Srbije,piše list u cilju informisanja srpskog naroda kako da se ponaša kada se oglase sirene.Članovi vlade do sada su posetili Kragujevac,Valjevo, Šabac,Leskovac,Jagodinu.Njihova aktivnost na mitinzima i u ličnim kontaktima naročito je usmerena na to da se građanima Srbije dokaže da im je u interesu da umesto stalnih podsticanja na pobunu iz Londona,slušaju umesto toga svoje vođe koje su ostale u zemlji.Nije dovoljno piše u nastavku list da su pojedinci zaboravivši na vernost otadžbini ne prihvativši da jedu gorki domaći hleb pobegli u inostranstvo u London nego preko radia stalno podstiču na pobunu i tako otežavaju i čine nepodnošljivim život onih hrabrih ljudi koji su ostali u zemlji.Kako mogu oni u Londonu da znaju šta je istina ovde u zemlji i kako uopšte mogu oni van zemlje da govore o našim unutrašnjim poslovima bolje od onih koji su pristali da ostanu u zemlji i odatle pokušavaju da upravljaju zemljom.Ko sme da tvrdi da talasi radio Londona nama saopštavaju istinu a ne oni koji iz neposredne blizine u zemlji iz iskustva donose zaključke?Ne verujmo onima koji nas plaše da je nama namenjena sudbina Poljske.To nije istina.Merodavni krugovi baš nedavno su obznanili da nas ne čeka sudbina Poljske.

Broj od 22.februara 1942.
Vesti.
Dobrovoljci u trupama srpske vlade dobijaju punu građansku platu.
Iz Beograda javljaju.Veće ministara je izdalo uredbu prema kojoj oni dobrovoljci koji se bore u redovima srpskih vladinih trupa za vreme svoje vojne službe treba da primaju punu civilnu platu bez obzira da li su bili zaposleni u državnom ili privatnom sektoru. Preduzeća su dužna da vode ove dobrovoljce kao da su na svojim radnim mestima.Srpska vlada je ponovo pozvala da se jave svi koji u skladu sa nedavno objavljenom uredbom potpadaju pod radnu obavezu za obnovu Srbije.

Broj od 24.februara 1942.-„Problemi u ishrani Beograda.“
Iz Beograda javljaju:
Otkada je došlo do komunističkih nemira u Srbiji i snabdevanje Beograda hranom postalo je veoma problematično.Vlada generala Milana Nedića i beogradske vlasti u saradnji sa nemačkim vojnim vlastima nastoje da pomognu stanovništvu glavnog grada Srbije.Mesecima su namirnice mogle biti nabavljane isklučivo iz Banata ali je to moralo biti obustavljeno zato što bi inače snabdevanje tamošnjeg stanovništva bilo još gore.Po mišljenju okupatorskih nemačkih vlasti Srbija mora samu sebe da snabdeva.Srpska vlada čini sve da omogući snabdevanje stanovništva glavnog grada.Međutim masti nije bilo nedeljama u Beogradu a još gora je situacija sa hlebom.
Srpska štampa stalno drži to pitanje na dnevnom redu.Za sve teškoče krivi komuniste.Nepobitna je činjenica da su srbijanski komunisti nedeljama potpuno blokirali Beograd nadajući se da će ga izgladneti i da će gladni pokrenuti pobunu protiv okupatora..
Partizani koji su tokom 3 meseca terorisali Srbiju uništili su veliki deo rezervi i time jako otežali snabdevanje Beograda.U Beogradu stanovništvo nedeljama nije dobijalo hleba a bilo je vremena kada nije bilo ni kukuruznog brašna.Po pitanju kukuruznog brašna sada je stanje poboljšano jer je vlada u okolini Požarevca nabavila više vagona kukuruza koji je prebacila u Beograd.Osim toga obavezani su svi poljoprivrednici koji još imaju kukuruza da ga što pre predaju vlastima.Pojavila se i jedna objava kojom se pozivaju svi oni stanovnici Beograda koji poseduju brašno da ne koriste bonove za hleb i da troše svoje brašno i tako omoguće onima koji su upućeni isključivo na bonove za hleb i brašno da dobiju svoje sledovanje.Iz daljnjeg sledi da snabdevanje Beograda ogrevom i brašnom ni izdaleka nije rešeno i prema objavi treba računati da će i ubuduće biti dana bez hleba.

Broj od 25.februara 1942.-„Svaki komad zemlje u Beogradu u službi ishrane.“
Gradonačelnik Beograda Dragoljub Jovanović izdao je uredbu kojom obavezuje Beograđane da svaki komad slobodne zemlje stave u službu poljoprivredne proizvodnje.Gradonačelnik je objavio i proglas stanovništvu Beograda u kojem objašnjava nameru predsednika vlade Nedića da se Srbija u granicama svojih mogućnosti organizuje tako da snabdeva samu sebe.U Beogradu će svaka slobodna parcela ili park biti tokom proleća obrađena i biće gajene pre svega mahunarke kako bi se i Beograd tokom godine mogao sam snabdevati namirnicama.Proglas naglašava da je prvorazredni zadatak Srbije obezbeđenje nesmetanog snabdevanja namirnicama.Zemlja u Srbiji je plodna i sa pametnom proizvodnjom vrednim radom uz iskorišćavanje svakog komada obradive zemlje srpski narod može obezbediti preživljavanje.Beograd će dati seme za setvu i potrebna uputstva stanovništvu za organizovanje proizvodnje a ako to bude potrebno obezbediće i potrebna sredstva za obradu zemlje onima koji su spremni pošteno da sarađuju u obnovi Srbije kako bi se olakšali problemi u snabdevanju.

Broj od 27.februara 1942.
Vesti iz Srbije
U Srbiji se situacija još uvek nije smirila.Pošto su rad na uspostavljanju reda četnici naročito jako ometali posledica je da železnički saobraćaj u Srbiji još uvek nije uspostavljen.Zbog totalnog ili delimičnog obustavljanja saobraćaja snabdevanje gradova namirnicama prekinuto je delimično ili potpuno.Vozovi saobraćaju bez ikakvog reda.Ogreva uopšte nema u Beogradu a nestašica hleba je tako velika da je srećan onaj ko jedanput nedeljno uspe da dođe do malo kukuruznog brašna za hleb.Pošto su okupacione vlasti dobile takve informacije da Draža Mihailović i njegova četnička banda na proleće žele da nastave sa svojim akcijama nemački vojni zapovednik je prošlog petka svuda izlepio plakate po beogradskim ulicama na kojima upozorava stanovništvo da ako se ponovo ponove sabotažne akcije okupacione vlasti će se bez milosti obračunati sa stanovništvom koje učestvuje u sabotažama.
Nezaposleni beogradski novinari osnovali su restoran Pogorelac.U ovom restoranu
porcija kuvane hrane sa varivom košta 22 dinara.Ovih dana u Beogradu je otvoren naročito elegantan restoran u prostorijama nekadašnjeg autokluba gde je jedan meni sa kaviarom uz koji se serviraju mnoge đakonije košta 500 dinara.

„Srpski budžet i stanje poljoprivrede.“
Od jula do decembra srpska vlada je radila na osnovu privremenog budžeta.To je bio probni budžet koji nije odgovarao potrebama.Budžet za 1942.godinu iznosi 5 milijardi dinara.Na značajno smanjenoj teritoriji Srbije ova suma dovoljna je samo za pokrivanje najnužnijih izdataka.Od budžeta od 5 milijardi 52% ide na lične izdatke.Plate državnih službenika su povećane ali je broj službenika redukovan zato što je u današnjoj Srbiji potrebno mnogo manje službenika nego nekadašnjoj Jugoslaviji.Veću sumu je bilo potrebno odvojiti za pomoć izbeglicama.Za obnovu u ratu uništenih državnih zgrada i pošta namenjeno je 180 miliona dinara.
Sumu koja nedostaje vlada namerava da stvori povećanjem poreza.U prvom redu porez na zemlju dolazi u obzir.U Srbiji je naime do sada porez na zemlju bio smešno mali.Zna se da je u najbogatijoj srpskoj opštini-rudničkoj u prošloj godini ubrano svega 800000 dinara dok su Jugosloveni za vreme okupacije u maloj opštini Darda za isto vreme izgnječili 8 miliona.Zemljoradnika iz Srbije su štedeli dok su one na ostalim teritorijama pritiskali.Kod određivanja sume za porez na zemlju uzeće se u obzir cene današnjih proizvoda u Srbiji.Značajno će se povećati cene na robu sa državnim monopolom u prvom redu duvan,so i šibice.Srbija je uvek bila poljoprivredna zemlja ali ipak i uprkos tome nikada u državi nije bilo toliko žitarica da bi preteklo za izvoz.Beogradske vlade se nisu puno brinule za poljoprivredu Srbije i ako su i na čela pojedinih opština imenovale ekonomske stručnjake njihov posao se sastojao samo iz kancelarijskog posla a sa zemljoradničkim stanovništvom su se malo brinuli.Maloj Srbiji sada je potrebno da se proizvede toliko da se ne samo snabde sopstveno stanovništvo nego da preostane i za izvoz.
Beogradska vlada zato je potpuno reorganizovala ministarstvo za poljoprivredu i pobrinula se da ekonomski stručnjaci budu na usluzi zemljoradničkom stanovništvu.
U današnjoj Srbiji pšenica se do sada gaji na 600000 hektara.Prosečan prinos po hektaru je bio 11 kubnih metara tako da je godišnji ukupan prinos bio 6 600000 tona.Za snabdevanje stanovništva Srbije potrebno je 5700000 tona a tome treba dodati otprilike 1 200000 tona semena tako da je ukupno Srbiji potrebno godišnje 6 900000 tona pšenice ali toliko se ne proizvede.Proizvodnja pšenice u Srbiji je i u normalnim okolnostima jedva dovoljna za pokrivanje potreba.Od snabdevanja pšenicom mnogo je gore snabdevanje krompirom koji se u Srbiji gaji na jedva 20000 hektara.Tako Srbija pokriva samo polovinu svojih potreba za krompirom.Vlada sada želi da gaji krompir na duplo većoj teritoriji i u vezi sa tim su izdata odgovarajuća uputstva.

Broj od 1.marta 1942.-„Upozoravamo na vreme.“
Iz Beograda javljaju:List „Obnova“ ponovo posvećuje veliki članak na upozorenje stanovništvu Srbije pred vrlo ozbiljnu situaciju na proleće.U članku koji ima naslov „Upozoravamo na vreme.“ Između ostalog list piše i ovo:
„Sa teškim punim briga negativnim mislima završila se protekla godina za svakog srpskog čoveka koji strepi za svoju domovinu.Taj tužni rezime u ovoj godini po svaku cenu treba da popravimo.Srbija treba u ovoj godini da reši 2 velika problema ako želi da bolje živi nego prošle godine.Ta 2 problema su politički i ekonomski problem.Rešenje oba problema bez odlaganja moguće je samo tako ako bez zadnjih namera pristanemo uz one sa kojima je predsednik vlade Nedić vezao svoju sudbinu.List nakon toga ovako završava svoje upozorenje:
„Sa ovakvim ponašanjem donekle možemo popraviti tužni i katastrofalni utisak iz prošle godine.Ne slušajmo dakle komuniste koji su pobegli u planine i šume,ne slušajmo radio vesti koje nas kvare,ne gledajmo letke iz inostranstva koji žele da nas povuku još dublje u ponor.“

Broj od 5.marta 1942.-„U Srbiji će biti kažnjen smrću svako ko pomaže komunističke i četničke bande.“
„Iz državne službe službe biće otpušteni oni koji čine protekciju.“
Beogradski radio više puta je ponovio naredbu nemačkog vojnog zapovednika prema kojoj će biti kažnjen smrću svako ko oružanom silom narušava javni red i mir,sabotira,vrši atentate i diverzije protiv pripadnika nemačkih okupacionih snaga uređaja ili druge državne imovine i svako ko se suprotstavlja uspostavljanju reda.Smrću će biti kažnjeni i svi koji pomažu četničke i komunističke bande koje narušavaju red i to tako što ih skrivaju,dostavljaju im namirnice,skrivaju njihove zločine ili pristaju na ulogu posrednika.Beogradski radio posebno na ovo upozorava seosko stanovništvo.Beogradski radio javlja da se mnogi preko posrednika obraćaju srpskom ministru poljoprivrede sa molbom da se poljoprivredni stručnjaci koji su u cilju neophodne planske poljoprivredne proizvodnje upućeni na selo premeste na ovo ili ono mesto sa mesta službovanja.Proglas ministarstva naglašava da se lični interesi moraju podrediti opštim i ubuduće će biti otpušteni sa posla svi koji pribegavaju protekciji radi sređivanja ličnih poslova.
Iz Beograda se javlja:“Obnova“ javlja da je u celoj Srbiji stupio na snagu novi sistem prinudne ekonomije koji je vlada odredila.Kako je poznato do 1.marta trebalo je u celoj zemlji pismeno da se prijavi svako ko se na bilo koji način oseća onemogućen da obradi svoju zemlju.Onaj ko to propusti da učini a ostavi svoju zemlju neobrađenom taj pošto ometa zajedničku obradu zemlje izlaže se tome da od 10.marta obradu njegove zemlje preuzme država ili opština.
Od gradova Srbije Kragujevac se prvi prilagodio merama u ekonomiji.Gradsko veće je pozvalo sve vlasnike zemlje koja je pogodna za obradu da počevši od 10.marta počnu sa radom ili da ustupe svoju zemlju za propisanu obradu.
Prema „Obnovi“ onaj koji sabotira obradu zemlje u celini ili u delovima čak i uprkos svoje volje može da se kazni sa 200-5000 dinara odnosno kaznom zatvora od 5 do 60 dana u gorem slučaju na radnu službu(prinudni rad) u istom vremenskom trajanju.

Broj od 7.marta 1942.
Gradonačelnik srpskog glavnog grada je u velikom govoru dao smernice srpskim radnicima grada šta im je činiti u današnjoj situaciji i pod sadašnjim okolnostima.“Potrebno je zaključiti-rekao je između ostalog-da je naš glavni grad u prethodnim događajima bio najtiši i najoprezniji od svih srpskih gradova.I sada vam braćo radnici mogu savetovati da i dalje odbacujete od sebe svako ponašanje koje želi da podriva red i ugled,ako na to žele da vas nagovore.Niko nam nije potreban ničiju pomoć niti ponudu za pomoć ne tražimo jer smo dovoljno snažni da sami sebe odbranimo od svake opasnosti.Zbijmo se u guste redove iza predsednika vlade Nedića.

Broj od 11.marta 1942.-„Govor predsednika vlade Nedića.“
Iz Beograda javljaju:U nedelju u podne na radiu je održao govor predsednik srpske vlade Milan Đ. Nedić.U svom govoru napomenuo je da se po njegovim saznanjima u Srbiji priprema novi prolećni ustanak protiv okupatorskih trupa te se zato on sada na vreme oglašava da bi sprečio ovo besmisleno krvoproliće.
Interesantniji delovi govora predsednika vlade generala Milana Nedića:
„Nalazimo se na pragu proleća 1942.godine a tajne snage ponovo žele da podriju mir u zemlji.Ove tajne snage ponovo čine sve da narod nateraju na samoubistvo žele da narod ustane protiv okupatora.To je želja Londona i Moskve.Plaćeni agenti Moskve i Londona koji trguju ljudskom krvlju i mesom predlažu da ne obrađujemo našu zemlju.Žele da srpski narod ponovo pliva u krvi da podstaknu građanski rat.
Šta mi Srbi imamo da tražimo u ovoj borbi?Ništa.Posledice rata biće ogromne u celom svetu ali nama je zaista svejedno čiji će biti Singapur.Maloumni engleski lordovi smatraju srpski narod Zulukaferima koji su dužni da brane engleske kolonije odnosno njihove akcije i dividende?
Svuda u zemlji mogu se videti samo groblja,beda,spaljeni gradovi i sela i glad!Pa je li to bilo potrebno?Nije.Nakon sloma srpski narod je počinio najveću glupost u svojoj istoriji. Slušajući London koji nas je bacio u smrt odnosno na savet Moskve,one Moskve za koju kralj vitez Aleksandar 20 godina nije hteo ni da čuje jedan deo naroda uzeo je oružje.
Sada London i Moskva trube svoje podgrejane laži svuda po svetu.Srpskom narodu poručuju da će Englezi na proleće iskrcati veće trupe na Balkanu.Moskva pak svakodnevno objavljuje masnu laž da je uspelo probijanje nemačkog fronta kod Smolenska i da će sada prodreti u srce Evrope.
Stalno nas huškaju protiv okupatora koji se prema nama ponašaju ljudski!Viču nam: „Na proleće ponovo pušku u ruke.“I to sve od starih poznanika Moskve i Londona i takozvanog ministra vojnog Draže Mihailovića koji je izdajnik i agent Engleske i zapovednik komunističke i narodne „oslobodilačke“ vojske.
Ne slušajte nikog osim svoje srpske savesti!Dva puta ste već platili zbog tuđih interesa nemojte i treći put da upadnete u nevolju.Slušajte i poslušajte braćo Srbi savet Milana Nedića i svoju savest da nas ne bi ponovo snašla beda i nesreća!To je moja prolećna poruka:U vašim rukama samo u vašim rukama je sudbina zemlje i naroda.“
Nedićev govor je bio vrlo dramatičan.
Iz Beograda javljaju:Gradonačelnik i šef policije Beograda Dragi Jovanović nedavno je uredbom pozvao omladinu da se javi na dobrovoljni rad.Najveći deo omladine je provodio vreme u šetnjama i posećivanju kafana i mesta za zabavu ne prihvatajući nikakav rad.U nedelju je šef policije izdao strogu uredbu po kojoj se omladini zabranjuje šetnja po korzou i po parkovima naročito između 11,30 i 13 i 17,30 i 20 časova.Takođe omladini se zabranjuje posećivanje kafana i mesta za zabavu.Policija će sa prinudnim radom uz 30 dana zatvora kazniti počinioce prekršaja.Umesto maloletnika biće kažnjeni njihovi roditelji.

Broj od 14.marta 1942.-„U Beogradu se odvode na prinudni rad oni koji se guraju na tramvaje.“
Iz Beograda javljaju:Beogradski radio objavljuje uredbu po kojoj se na prvoj platformi tramvaja mogu nalaziti samo pripadnici nemačkih okupacionih vojnih snaga.Vlasti se trude da smanje gužve koje nastaju zbog ograničavanja saobraćaja.Doneta je uredba koja zabranjuje preopterećenje tramvaja.Onaj koji uprkos tome što vidi da je tramvaj preopterećen ipak pokuša da se prikači biće stavljen pred sud.Takve putnike koji se guraju odvode na prinudni rad.
….Iz Beograda javljaju:“Novo Vreme“ objavilo je članak da se članovi srpske vlade u poslednje vreme trude da ubedljivo upoznaju sebi podređene organizacije sa stvarnim stanjem u Srbiji.Tako se sada ministar prosvete Jonić velikim proglasom obratio srednjoškolskoj i studentskoj omladini u kojem je očinskim glasom upozorava da se ne meša u takve stvari i ne dopušta da bude sredstvo i uzrok kasnijih gubitaka koji se više nikada ne mogu popraviti.Prema „Novom Vremenu“ Jonić je u proglasu između ostalog rekao i sledeće:“Omladino Srbije!Molim vas i preklinjem pazite jer ćete svojom nepromišljenošću pasti u mrežu onih koji vašu mladost i neiskustvo žele da iskoriste za svoje ciljeve.Žele da vas uvuku u stvari u kojima ćete ne samo vi slomiti svoj vrat nego koje mogu biti fatalne i za vaše roditelje.Ovi glasovi vas mame da budete sredstvo za mračne ciljeve čiji kraj može biti samo jedan-vaša smrt.Pokušavaju da vas huškaju da protiv okupatora počinite svakakva nasilnička dela.Upozoravam vas i brinem se za vas! Ne ulazite u tužnu i mračnu igru jer iako je srpski narod uvek bio borben i junački se borio za dobro i položio i svoj život ali za zločine nikada nije mogao da se pridobije.

Broj od 18.marta 1942-„U Srbiji zatvaraju sve krčme.“
Iz Beograda javljaju:Na osnovu odluke veća ministara naređeno je da se u svim mestima Srbije zatvore sve kafane,krčme i drugi ugostiteljski objekti.Uredba ne važi samo za banje i turistička mesta.U ovima će biti zatvorene samo male krčme dok velike kafane mogu da nastave sa radom.Duž velikih državnih i saobraćajnih puteva mogu da opstanu oni ugostiteljski objekti koji putnicima nude prenoćište.

Broj od 24.marta 1942.
Iz sveta.
Predsednik srpske vlade general Nedić izdao je uredbu u kojoj se kaže da se učenici koji su završili srednju školu ne mogu upisati na fakultet sve dok ne provedu pola godine na javnim radovima.Kako veliki deo gradskog tako i deo seoskog stanovništva već je angažovan kroz radnu obavezu.Pre svega su angažovani na uklanjanju ruševina iz rata.

Broj od 25.marta 1942.-„Najveća briga Srbije je da se oslobodi duha banditske gerile.“
Iz Beograda javljaju:
Glasnogovornik zvaničnog srpskog stava politički nedeljnik „Naša Borba“ je u nedeljnom broju posvetio veliki članak pitanju koje je sa dolaskom proleća sve aktuelnije a to je kako se Srbija konačno prema mišljenju Nedićeve vlade može osloboditi banditskog gerilskog duha koji ugrožava celu srpsku državnost.Ni približno nije kraj unutrašnjim razmiricama,sukobima i razlikama u mišljenju.Nema kraja ni posle borbenog leta, suparničke jeseni i strastvene zime..Da zaista ovome nije kraj potvrđuju vesti koje nam iz dana u dan dolaze sa raznih zavedenih krajeva zemlje.Iz ovih vesti možemo čuti,videti,obavestiti se a onih kojih se to neposredno i tiče mogli su se i lično uveriti da se opsednuti i inadžije još uvek ne daju privesti zdravom razumu.Svaki Srbin koji razumno razmišlja želi da razoruža ovaj duh a za njegovo slamanje organizovani su razni slojevi društva.Bio bi veliki dobitak kada bi se u ovaj rad uključila i srpska žena nacionalističkih osećanja kojoj je interes šta više najveći interes da konačno počne tišina,red i rad jer je srpska žena ta koja najviše gubi u ovom samouništavanju.Osim svoje domovine i porodičnog ognjišta gubi muža,decu jednom rečju sve.

Broj od 27.marta 1942.-„Razuman deo srpskog naroda sa oduševljenjem podržava borbu Nedića protiv onih koji remete red.“
Iz Beograda javljaju:Akciju generala Nedića predsednika srpske vlade kojom nastoji obuzdati pobunjenike u Srbiji i nastoji da odlučnim merama uspostavi red sve više sa simpatijama primaju u zemlji.U poslednje vreme general dobija masu pozdravnih telegrama iz najrazličitijih krajeva Srbije i od najrazličitijih ustanova.Kako javlja „Obnova“ jedan od poslednjih pozdravnih telegrama poslao je kragujevački direktor Aleksa Veselinović sa jednog skupa na kojem su učestvovali seljaci.U telegramu srpski narod iz Šumadije izražava zahvalnost za Nedićev rad u korist naroda i poteze za spasavanje nacije i izjavljuje da je svaki Šumadinac spreman za odbranu domovine na strani predsednika vlade.Nemačke okupacione vlasti izdale su zvaničnu uredbu po kojoj se u Srbiji zemlja mora maksimalno obraditi.Prema uredbi oni zemljoradnici koji do 15.maja ne budu obradili svoju zemlju platiće veoma veliku novčanu kaznu.Nemci naročito zahtevaju da se gaji šećerna repa,soja,pasulj i ostale uljarice.Karakteristično je za prilike u Srbiji da su agrarne carine potpuno suspendovane.Gajenje životinja je u Srbiji toliko zaostalo u razvoju tako da je Srbija primorana da uvozi.Poljoprivredni život u Srbiji inače nalazi se pred potpunom reorganizacijom zato što su se sadašnji preduslovi za proizvodnju značajno promenili.

Nedić:
Srpski narod plaća zbog Simovićeve izdaje
Povodom godišnjice pristupanja Jugoslavije Trojnom paktu srpski predsednik vlade general Nedić obratio se preko radia srpskom narodu.Naglasio je da su nakon svetskog rata Srbima upravljali stranci i srpski narod je time postao najamnik stranih interesa na Balkanu.
Pristupanje Trojnom paktu trebalo je da zemlji obezbedi mir i nezavisnost i oslobodi Srbe od zavisnosti od demokratskih sila.Dobra volja je osujećena držanjem Simovićeve grupe koja je 27.marta izvršila puč i time gurnula zemlju u propast.Sudbina Srbije bila je zapečaćena za 10 dana.Nedić je oštrim rečima napao krugove oko Simovića da su izvršili izdaju prema srpskom narodu.Simović i njegovi saradnici su nakon sloma srpske vojske pobegli u inostranstvo,ostavili narod i sada srpski narod mora da plati cenu njihove izdaje.

Broj od 8.aprila 1942.
Iz Beograda javljaju:General Nedić svakodnevno dobija pisma od srpskih oficira koji se nalaze u zarobljeništvu u kojima predsednika vlade podstiču na dalji istrajan rad i nagoveštavaju da će mu se pridružiti kada se vrate kući.Jedan potpukovnik piše sledeće: „Iz dalekog zarobljeništva šaljemo potpuno saosećanje za rad na obnovi domovine.Ne dozvolite da glasine i zavaravanja Londona i Moskve prevladaju u dušama.Mi stojimo spremni da izvršimo vašu naredbu i želimo da učestvujemo u graditeljskom radu.“

Broj od 9.aprila 1942.-„Reč upozorenja narodu Srbije“
Iz Beograda javljaju:List „Novo Vreme“ ponovo upućuje upozorenje stanovništvu kako treba da se ponaša svaki razuman Srbin u ovim ozbiljnim vremenima da bi sačuvao svoju domovinu od novih potresa.List između ostalog piše i ovo:
„Vremena su sve teža i ozbiljnija i ova činjenica obavezuje one koji su zabrinuti za sudbinu svoje domovine da upute ozbiljnu reč upozorenja onima koji su u Srbiji drugačijeg mišljenja.Ako neko drugačije misli-piše „Novo Vreme“-taj neka zna da ima pravo samo da se igra svojom glavom i da svoju glavu stavlja na panj ali ni u kom slučaju da to čini sa glavama svojih nevinih sunarodnika.To konačno treba reći ovim turbulentnim elementima.Onaj ko se i nakon toga suprotstavlja ovom načinu mišljenja taj neka zna da to može da čini isključivo na sopstvenu ličnu odgovornost a organi vlasti u odbrani drugih biće sa njim nemilosrdni.
Iz Beograda javljaju:Predsednik vlade general Nedić se za Uskrs obratio srpskom narodu i u govoru između ostalog rekao i ovo:
„Danas se obraćam vama braćo Srbi,danas kada sa sigurnošću mogu da tvrdim da je iskorenjivanje komunizma pri kraju.Svaki dobronamerni pojedinac u domovini je obavio svoju dužnost-vojnik se borio a seljak se svom snagom branio protiv pošasti.Možemo mirne duše reći da smo svoju dužnost u potpunosti obavili i naš dug prema domovini odužili.Još samo malo istrajnosti i nema više komunizma u Srbiji.Pozdrav svim borcima na dan Uskrsa,hvala svim živima i mir mrtvima.Hristos voskrese!“

Broj od 11.aprila 1942.-„Rođeno muško dete sa 2 glave.“
U selu Kozjak u zapadnoj Srbiji od jedne seljanke po imenu Petrija.Beba je imala normalnu veličinu i 2 vrata koja su bila srasla dok su 2 glave bile potpuno nezavisne.Na obe glave koje su bile potpuno slične bila su usta,2 oka,2 uveta i nos.Ostali delovi tela bebe su bili potpuno normalni.Nakaza se tokom porođaja ugušila.

Broj od 15.aprila 1942.-„Unutrašnje stanje Srbije.“
Iz Beograda javljaju:List „Novo Vreme“ na više strana objavljuje mišljenja prominentnih srpskih vodećih ličnosti o tome šta misle o trenutnom unutrašnjem stanju u Srbiji i šta treba da se učini da zemlja izađe iz sadašnjeg žalosnog stanja.List je pitao o ovome srpske radničke vođe,privredne rukovodioce,zemljoradnike,intelektualce,popove, učitelje,profesore i advokate.Poslednji broj „Novog Vremena“ sad jedan za drugim objavljuje sva ta mišljenja i savete o tome šta bi bio izlaz za sadašnju situaciju u Srbiji.Iz iznetih mišljenja jednoglasno se može zaključiti da se svi sagovornici slažu u osudi ponašanja koje između pridruživanja aktivnom i produktivnom radu i pridruživanja rušilačkim potezima,komunističkim zločinima,sakrivanju po šumama i planinama biraju ovo drugo nasuprot svakom prirodnom savetu i zdravom razumu.Mišljenja se slažu da se već i selo počinje otrežnjavati od nerealnih obećanja onih koji pružaju otpor od kojih se ne ostvari ništa ali iza njih ide još veće pustošenje.Srpski narod mora brže i iz korena da im okrene leđa ako želi da za sebe spasi ono malo što se još može spasiti.
U ovom i sličnom duhu pišu i ostali učesnici ankete u „Novom Vremenu“.Iz Beograda javljaju:Poslednja poruka predsednika vlade generala Nedića u kojoj u najozbiljnijoj formi poziva na zbijanje redova konstruktivne Srbe za spasavanje zemlje i za prestanak štetnog ponašanja mnogih naišao je na vrlo veliki odjek.
„Novo Vreme“ objavljuje otvoreno pismo Nediću od Milana G. Anđelkovića iz Drezdena koji izražava veliku zahvalnost Nediću za naporan trud na spasavanju zemlje.
Celu Nedićevu poruku,piše Anđelković svaki Srbin koji voli svoju domovinu trebao bi da nauči napamet.Svakim svojim delom,naporom i mišlju treba bezuslovno da podržimo Nedića na njegovom patriotskom putu.Budimo pametni završava svoje pismo Srbin iz Drezdena i razmislimo dobro da od propasti možemo pobeći samo ako bezuslovno podržimo Nedića.

„Poštanske olakšice u Srbiji.“
Iz Beograda javljaju:Na osnovu naredbe vojnog zapovednika u unutrašnjem poštanskom saobraćaju u Srbiji stupile su na snagu značajne olakšice.Dozvoljeno je slati pakete do 1 kilograma,pisma i vrednosne papire do 2 kilograma a pošiljke sa uzorcima do 500 grama. Zvanično dopisivanje i poštanske pošiljke srpskih vlasti oslobođene su cenzure.

Broj od 18.aprila 1942.-„Sređuju se prilike u Srbiji.“
Iz Beograda javljaju:Po izveštajima srpskih listova proces normalizacije velikim koracima napreduje u zemlji.U redu proglasa rukovodilaca srpskih gradova sada se gradonačelnik grada Kruševca obratio proglasom stanovništvu grada i okoline u kome ih poziva da se što pre prilagode svakodnevnom životu i proizvodnom radu.U proglasu se između ostalog kaže:
„Srbi!Dosta je bilo da nad vama vladaju plaćenici i slepci.Dosta je bilo da se popuštajući pozivima ovih sakrivate u planine i šume i ostavljate svoje njive zaparložene.Zbog takvog ste ponašanja i do sada već skupo platili ali skupo je morala da plati i Srbija.Od srca i iskreno vam predlažem mir umesto borbe,umesto večne pravde red a umesto zaobilaženja problema i sabotaža mirni rad.Savetujem vam da prihvatite ono što vam vaša vlada propisuje.Neka konačno bude mir i proizvodnja za vreme koje možete da se odmorite od jednogodišnjeg umora i problema kroz koje ste prošli.Do sada smo još dobro prošli jer nismo videli šta je glad ali saznaćete svi ako odmah ne prionete na posao.

„Jevrejske i ciganske nekretnine u Srbiji moraju biti prijavljene.“
Iz Beograda javljaju:Službeni list vojnog zapovednika Srbije objavio je uredbu po kojoj sva jevrejska imovina na teritoriji Srbije mora biti prijavljena kao i ona jevrejska imovina koja je na čuvanju kod nejevreja.Sve se ovo odnosi i na imovinu Cigana.

Broj od 19.aprila 1942.-„U Srbiji se kuju novi dinari u apoenima od 2,1 i pola dinara.“
Iz Beograda javljaju:Na osnovu uredbe ministra finansija Narodna banka je pustila u opticaj nove dinare u apoenima od 2,1 i pola dinara od cinka dok se dinari sličnih vrednosti izdani za vreme Jugoslavije povlače iz upotrebe.Novi sitan novac je pušten u opticaj u vrednosti od 60 miliona dinara.

Broj od 26.aprila 1942.-„Gradonačelnik Jovanović je u radio govoru predstavio zaprepašćujuću sliku Beograda koji propada.“
Iz Beograda javljaju:Dragoljub Jovanović,gradonačelnik Beograda održao je govor na radiu u kojem je podsetio na dešavanja u proteklih godinu dana.Navršava se godinu dana otkada je Jovanović odlukom nemačkog vojnog zapovedništva došao na čelo glavnog grada Srbije.
Baveći se pučem od 27.marta gradonačelnik ga je nazvao nacionalnom nesrećom.Pučisti su predali vlast u ruke ulici i komunistima a zemlja je jurila ka anarhiji kada su se nemački avioni pojavili iznad Beograda.
Rat su zapravo izazvali krugovi oko Simovića još 27.marta kada su odbacili bečki pakt i 6.aprila Jugoslavija već nije postojala.Propala je zato što narod nije znao za koga i za šta treba da se bori.Došlo je do rasula,ološ je počeo da pljačka napuštene i srušene kuće,ulice su bile pune mrtvih a žandarmerija i policija su pobegle.Državne službe su spalile svoje arhive i bilo je jako teško vratiti se u normalno stanje.Jovanović je izrazio zahvalnost nemačkom vojnom zapovedništvu uz čiju pomoć je organizovana policija i javna uprava. Prvi dani protekli su u sahranjivanju mrtvih.U nastavku gradonačelnik je rekao sledeće:
„22.aprila nije bilo u Beogradu ni struje,ni vodovoda,ni kanalizacije.Pošto smo strahovali od zaraznih bolesti za mesec dana vakcinisali smo 170000 ljudi protiv tifusa.U maju je već krenuo saobraćaj na ulicama a popravljen je vodovod i kanalizacija.Za pustoš koju su izazvali nemački avioni karakteristično je da je vodovod u 140 ulica na 360 mesta oštećen.Na čišćenju ruševina 2 meseca je radilo 1500 ljudi a pronađeno je 440 neeksplodiranih bombi.Bombe su nanele pustoš u 578 ulica i ponovo je trebalo izgraditi 5500 metara puta.Do sada je obnovljeno 307 zgrada oštećenih od bombi od toga 112 gradskih.I danas 1000 radnika radi na ovim zgradama.Nemački avioni su bombardovanjem potpuno uništili 745 zgrada,1600 su teško oštetili dok je 6700 zgrada pretrpelo samo lakša oštećenja.Tramvajske šine su oštećene na 34 mesta u dužini od 764 metara a na 500 mesta su prekinuti vodovi.Šteta je bila 105 miliona dinara.6.maja Beograd je dobio struju.Uprkos velikoj nestašici uglja kako tako je uspelo da se obezbedi snabdevanje strujom.
Posebnim rečima gradonačelnik je predstavio štetu koju su nemačke bombe nanele vodovodnoj mreži.Nestašica vode je prevaziđena tako što je dnevno iz okoline u glavni grad Srbije donošeno 200000 litara i deljeno u količinama po litar.Uprkos činjenici da su sve apoteke bile zatvorene sa vakcinisanjem je postignuto da je zabeleženo samo 72 slučaja tifusa.Za pomoć siromašnima nezaposlenima je podeljeno 500000 porcija ručka i velika količina namirnica,podeljena je onim porodicama koje su bile ugrožene.Gradonačelnik Jovanović je završio svoj govor da ako je nešto nedostajalo za to su odgovorni Simovićevi pučisti i njihovi istomišljenici.Izrazio je zahvalnost Nemcima za podršku koju su i do sada pružali i odbacio londonsku glasinu da se Nemci trude da istrebe srpski narod.

2.septembar 1942.-„Konfiskuje se imovina Jevreja u Srbiji.“
„U Srbiji se uvode bonovi.“
Na osnovu uredbe na čitavoj teritoriji Srbije uveden je sistem bonova.Pre svega raspodela mesa će početi po sistemu bonova.Imovinu i sve nekretnine Jevreja Srbije savet ministara konfiskovao je u korist budžeta na osnovu donete odluke.

„Velika uloga proizvodnje suncokreta u jugoistočnoj Evropi za proizvodnju ulja.“
…..U Srbiji je ministarstvo poljoprivrede održalo savetovanje i naložilo da se što više gaji suncokret.Istovremeno sa tim povećan je u Srbiji broj mesta za meljavu semenja suncokreta.Pored postojećih 9 takvih pogona 1942 je uspostavljeno još 6.Gazde se podstiču na povećanu isporuku semenja suncokreta i tako što kada predaju određenu količinu dobijaju ulje i pogače od ulja.
Broj od 3.septembra 1942.
Vesti
Komunistički nemiri su u Srbiji prouzrokovali štetu od 3650 miliona dinara.Iz Beograda javljaju:Sada je u štampi promovisana antikomunistička izložba.Izložba će ovih dana biti otvorena i za široku publiku.Izložba ne prikazuje samo rušilačku aktivnost za vreme komunističkog ustanka u Srbiji nego i svu onu štetu i podzemni rad(podrivački) koji su komunisti i njihovi jevrejski saučesnici počinili za vreme 20 godišnjeg postojanja jugoslovenske države.Na osnovu prikazane statistike šteta koju su komunistički nemiri prouzrokovali u Srbiji dostiže svotu od 3650 miliona dinara.

Broj od 4.septembra 1942.-„Radna obaveza za lekare u Srbiji.“
Iz Beograda javljaju:Veće ministara Srbije izdalo je uredbu koja reguliše obaveznu službu za lekare.Uredba ovlašćuje ministra za socijalnu politiku i narodno zdravlje da se lekari bez obzira na pol a do 70 godina starosti mogu pozvati bez izuzetka na obaveznu službu.Izuzetak su samo lekarke koje imaju decu mlađu od 18 godina koje mogu biti angažovane samo u mestu gde žive.

Broj od 18.septembra 1942.-„U Srbiji ne sme biti protekcije i korupcije.“
„Srbija će otpustiti značajan deo svojih državnih službenika da bi preostalim službenicima mogle biti povećane plate.“
Iz Beograda javljaju:General Milan Nedić,predsednik vlade izdao je dnevnu zapovest u kojoj je najavio da će s obzirom na vanredne okolnosti i novi poredak u Srbiji,biti primoran da od 1.oktobra otpusti značajan deo državnih službenika i drugih zaposlenih.Preostalim službenicima biće povećana plata ali to povećanje piše u dnevnoj zapovesti neće biti tako veliko da zaposlenima omogući bezbrižan život.Otpušteni službenici dobiće otpremninu za dva meseca ukoliko ne ispunjavaju uslove za penziju.U nastavku Nedić je izjavio da državni službenici treba da se zahvale i zapovedniku nemačkih okupacionih trupa jer je on omogućio povećanje plata.
U Srbiji ne sme biti protekcije i korupcije.Službenici koji se budu nedolično ponašali biće smesta otpušteni.Svaki službenik mora pred očima držati parolu:“Srbija pre svega i iznad svega!“-završava se dnevna zapovest i izjava.

Broj od 20.septembra 1942.-„Nemci obnavljaju kulturne znamenitosti Beograda.“
Kako se javlja iz Beograda Kapija Princa Eugena koja je jedina građevinska uspomena na prinčevo vreme biće prema naredbi nemačkih vojnih vlasti obnovljena.Ovaj spomenik pripada najzapuštenijem delu tvrđave Kalemegdan a sa svojom okolinom dobio je značajno mesto u planovima za obnovu grada.U okolini tvrđave biće napravljen lep park prošaran sa dobro uređenim šetalištima.Tokom radova na tvrđavi prvo će biti obnovljeni zidovi nakon čega će na osnovu starih planova biti ponovo sagrađena kapija i tursko kupatilo u podnožju stena tvrđave.

Broj od 22.septembra 1942.
Vesti:
„U Beogradu uhapšene 24 osobe zbog širenja lažnih vesti.“
Beogradska policija je objavila imena 24 osobe koje su uhapšene zbog širenja netačnih i uznemiravajućih vesti.Među uhapšenima se nalaze lica najrazličitijih zanimanja:advokati,službenici,trgovci,industrijalci i radnici.Svi će biti odvedeni u koncentracioni logor.

Broj od 23.septembra 1942.
Vesti:
„Beograd-grad mrtvih.“
„Beogradska groblja postaju parkovi-grobnice.“
Beograd danas ima 2 lica.Jedno je ono koje putnik vidi iz voza,broda i aviona.Ta slika je puna života.Široki bulevari,posećene kafane,predivni parkovi se otvaraju pred njim naravno u balkanskoj meri.Otkada su nemačke trupe ovde stacionirane grad je jako mnogo preuzeo od najnovije Evrope.Drugo lice pak prikazuje sasvim nešto drugo.To je herojsko i lice za poštovanje koje se u najvećem delu i ne vidi.Beograd je igrao važnu ulogu u protekloj istoriji.Već su ga Huni,Goti,Rimljani i Turci prozvali „velikim mestom“ i grad je postao poznat po tome što je ovde proliveno možda najviše krvi tokom istorije.Stara groblja puna kostura heroja iz vremena Eugena Savojskog ili Hunjadija ili Kinižija već odavno je izbrisalo vreme.Ipak je grad pun grobnica-parkova i okupatori sa velikim trudom i s ljubavlju ih ulepšavaju i žele da spoje groblja da bi stvorili grobnice-parkove,najlepši na svetu „grad mrtvih“.
Groblja junaka nalaze se u polukrugu oko starih beogradskih tvrđava.Hiljade i hiljade junaka spavaju ovde večnim snom bilo da je reč o prijateljima ili neprijateljima.Večita beogradska Košava zviždi nad glavama mnogobrojnih Mađara,Nemaca,Srba,Francuza,Rusa i Italijana koji su poginuli junačkom smrću.Na veliko vračarskom platou stoji jedan mauzolej ispod čijeg kamenja leži 6000 mrtvih Srba. Odmah pored se nalazi groblje mađarskih i austrijskih junaka u kojem sanjaju junački poginuli od pukovnika do običnog vojnika svih rangova i svih uzrasta.Najviše ih je iz carskog i kraljevskog 84.pešadijskog puka zato što je ovaj puk 1915 imao zadatak da izvrši juriš na beogradske šančeve.Zadatak je junački obavljen ali žrtve su masovno ostale ispod zemlje.Zaslugom Nemaca svi vojnički grobovi su ukrašeni cvećem.odmah pored ovog je i rusko groblje sa mnoštvom mrtvih što dokazuje da su vođe dalekog ruskog naroda uvek nastojale da preko Beograda slaviziraju Balkan pa čak i Jugoistočnu Evropu.Pored ruskog je groblje Francuza a na grobovima je isti natpis:“Umro za Francusku.“
Groblje se prostire preko Dedinja sve do obale Dunava.Tamo gde danas stoje pompezne i udobne vile i kraljevski dvor tamo su 1915 vođene u svetskom ratu najkrvavije borbe. Nasuprot ovog bojnog polja na Banovom Brdu sada traju iskopavanja.Kada su u oktobru 1915 Nemci prešli Savu ovde se odigrala jedna od najžešćih bitaka u istoriji.Uspomenu na nju čuvaju dva ogromna obeliska podignuta za mrtve junake iz 208-og i 22-og nemačkog pešadijskog puka.I ovo groblje biće povezano sa drugima i tako će biti oformljen Beograd-najlepši grad mrtvih čija se groblja mogu u najboljem slučaju porediti sa Campo Santom u Đenovi.

Broj od 25.septembra 1942.
Vesti:
„Banat šalje povrće Srbiji.“
Iz Beograda javljaju:U ovom trenutku se vode pregovori po predmetu snabdevanja Srbije povrćem iz Banata.Pregovori će biti završeni ove nedelje a vezani su za nedavno završene o transportu luka.

Broj od 26.septembra 1942.-„Srbija gradi železničke pruge i luke.“
Iz Beograda javljaju:Veće ministara kojim je predsedavao general Nedić odlučilo je da se suma kredita od 2 milijarde i 200 miliona dinara izglasana za javne radove povisi na 3 milijarde dinara zbog opšte skupoće i proširenja plana za javne radove.
Od kredita za javne radove najviše je dobilo ministarstvo građevina:milijardu i 200 miliona dinara.Od toga 450 miliona dinara za radove na odbrani od poplava,50 miliona za izgradnju vodovoda i kanalizacije,5 miliona za elektrifikaciju sela,301 milion za izgradnju zgrada i škola.
Ministarstvo saobraćaja dobilo je 800 miliona dinara kredita za izgradnju novih železničkih pruga i 100 miliona dinara za izgradnju rečnih luka.
Javni radovi treba svuda da se obave u roku od 2 godine.Tako će ova ogromna suma novca za kratko vreme ući u privredni krvotok srpske države a cilj je da se u intenzivnoj meri obezbedi preživljavanje radništva.

Broj od 27.septembra 1942.
Vesti:
„Jugoslaviju su vodili oni koji nikakve veze nisu imali sa srpskim narodom.“
Otkrića beogradskog urednika novina.
Iz Beograda javljaju:Slobodan Janković,beogradski urednik novina održao je predavanje na radiu pod nazivom „Treba verovati u ponovno rođenje.“Čovek od poverenja današnje srpske vlade rekao je interesantne stvari.Između ostalog rekao je i ovo:Ponovno rođenje mora početi od temelja.Nije dovoljno držati govore nego treba osetiti moralnu snagu ponovnog rođenja,treba sakupiti moralnu i konstruktivnu snagu srpskog naroda.Proteklo vreme je bilo loše.Protekla vremena nisu proizvela karaktere međutim ponovno rođenje Srbije može da se zamisli samo uz kreativnost karakternih ljudi.
„Prethodne godine Jugoslavija je pobeđena.Slični vojni slom istorija nije zabeležila.I to je bilo zbog toga jer na njenom čelu nisu bili karakteri.Nakon vojnog sloma veliki nemački Rajh je omogućio da Srbija živi i razvija se.
Sa nesebičnim žrtvama počeli su izgradnju srpske domovine.U prvom redu probudili su srpska srca,srpski duh.Ranije,u Jugoslaviji nije bilo slobodno biti Srbin.Bio je kažnjen onaj koji se usudio da nešto učini za srpstvo.Bilo je zabranjeno srpsko ime,srpsko okupljanje i nošenje srpskih oznaka.Oni koji su vodili zemlju nisu saosećali sa srpskim narodom.Vođe Nemačke imaju više razumevanja za srpstvo nego ranije sopstveni sinovi.U Sovjetskoj Rusiji uništen je nacionalizam.Kod nas su ranije u raznim luksuznim salonima osim toga klubovima,kafanama i svim mestima ubijali srpski nacionalizam a dobar život je učinio ljude nezainteresovanim i lenjim.
Jugoslaviju su vodili oni koji su to najmanje smeli da rade.Nijedan od njih nije imao nikakve veze sa srpskim narodom.Mislili su samo na sebe na svoje ergele,svoj luksuzni život,skupa letovanja njihovih porodica,imovinska pitanja a nacionalizam,organizacija zemlje,njena socijalna politika su bila drugorazredna pitanja.I ova pitanja su najčešće rešavali oni koji se u to uopšte nisu razumeli.
Ni na najvišem nivou srpski narod nije nailazio na razumevanje!!Tako je naša kapitulacija de fakto usledila godinama ranije a prošle godine je eksplodirala i formalno.

„Avionima protiv komaraca.“
Iz Beograda javljaju:Ove godine i nemački vojni krugovi podržali su borbu protiv malarije u Srbiji.Malarija je vrlo raširena bolest u Srbiji a prenose je uglavnom komarci.
Srpski listovi sada se prisećaju ovogodišnje borbe protiv malarije koju su pokrenule srpske zdravstvene vlasti i u kojoj su učestvovali i nemački avioni.U okolini Beograda nestabilno i močvarno zemljište je iz aviona zaprašeno takvim hemijskim sredstvima koja su uništila komarce.Od proleća više puta je izvršeno veliko pustošenje koje je u jesen nastavljeno.Brojni nemački avioni su korišteni u ovoj borbi protiv komaraca a po zvaničnom saopštenju borba je pokazala vrlo dobre rezultate.Bilo je jako malo malaričnih oboljenja međutim bilo je ove godine i jako malo komaraca u Beogradu.

Broj od 10.oktobra 1942.-„Srpski predsednik vlade Milan Nedić podneo ostavku.“
Iz Beograda javljaju:Predsednik srpske vlade Milan Nedić je teško bolestan i zbog toga je nemačkim vojnim vlastima podneo ostavku.Nedić je već duže vreme bio bolešljiv a tragični događaji u njegovom porodičnom životu su još više potkopali njegovo zdravlje.Nemačke vojne vlasti još nisu donele odluku da li će prihvatiti ostavku i žele da nagovore srpskog predsednika vlade da odloži svoju odluku zato što je između Nedića i okupacionih vlasti do sada postojala primerna saradnja koju i nadalje žele da održe.

Broj od 21.oktobra 1942.-„Kod Đerdapa se gradi ogromna hidroelektrana.Iz Bukurešta javlja TP:Na osnovu sporazuma Rumunije,Bugarske i Srbije biće sagrađena ogromna elektrana kod Gvozdene kapije u blizini Oršave.Predviđena elektrana koja će biti sposobna za proizvodnju 3 miliona kilovata struje snabdevaće strujom jedan deo Rumunije,Bugarske i Srbije.Jedna nemačka delegacija je iz Berlina doputovala u Oršavu da prouči mogućnosti izgradnje elektrane.

Broj od 24.oktobra 1942.
Vesti:
Predsednik srpske vlade Nedić povukao svoju ostavku.Iz Beograda javljaju:“Delvidek“ je pisao da je srpski predsednik vlade Nedić iz ličnih razloga ponudio ostavku.Po našim obaveštenjima okupacionim vlastima je uspelo da Nedića nagovore da povuče ostavku.

Broj od 10.novembra 1942.
Nedić
„London i njegove ulizice ponovo žele da gurnu Srbiju u građanski rat.“
(Nemačka telegrafska agencija)Predsednik srpske vlade Nedić se obratio u nedelju narodu države.Predsednik vlade se oštro suprotstavio politici londonskih emigranata i banditskog vođe Mihailovića i naglasio da London i njegove ulizice ponovo žele da gurnu Srbiju u građanski rat.Ali srpski narod ne sluša huškače.Srpska vlada ima čvrsto uverenje da svaku pobunu uguši u korenu.

Broj od 19.novembra 1942.-Vodeća uloga Nemačke u štampanju evropskih novčanica.“
….Novčanice Grčke,Srbije,Rumunije i Bugarske trenutno se takođe većim delom štampaju u nemačkim štamparijama…

Broj od 30.decembra 1942.-„U Srbiji devojke u školi moraju nositi pletenice.“
Iz Beograda javljaju:Velibor Jonić srpski ministar prosvete izdao je uredbu kojom je naložio da u Srbiji svaka devojka u školi ubuduće mora nositi kosu upletenu u pletenicu.Sve dok im kosa za to dovoljno ne poraste mogu da nose samo potpuno ravno očešljanu frizuru.Ministar ovu uredbu između ostalog obrazlaže time da je ona bila potrebna da na taj način devojke u školi daju dokaz o svojoj skromnosti i da svojim ponašanjem i odevanjem koje ne sme da bude preterano forsirana poslednja moda pruže lep i dobar primer.Zato u današnje vreme i češljanje mora biti skromno.One devojke u školi koje se ne budu striktno pridržavale ove uredbe biće tretirane kao neposlušne.
Prema srpskoj štampi ministar je ovim dokazao svoj visoki moralni stav naročito u pogledu ženske omladine.Novo pravilo da frizura devojaka u školi mora biti skromna i jedinstvena naišla je na odobravanje među roditeljima.

(sa mađarskog jezika na srpski jezik preveo Đorđe Milošević)