Melanholija nevidljivih granica,a prekoputa
Nedjeljni velegrad;miris ribljeg paprikaša i
Poluprazni vozovi.Ko se rodi na pukotini
Osjeća se kao procijep.Hladnim pogledom miluješ
Vreli trbuh svijeta:tu se nešto tvoje urušava
Nešto tuđe rađa.
Ubice iz tvoje ulice šetaju u trenerkama kraj rijeke
Porodični ljudi sa sitnom dječicom
U dobroćudnom razgovoru.Suvenire prodaju
Bosanski prognanici;njihova poluekavica i djeca
Koja ih se stide.
Dvije stotine godina.Ovdje su taborovale vojske
Ovdje su palili crkve,odavde su slali uličare preko
Drine,ovamo su dolazili ljudi na traktorima.
I kao da se nikoga ne tiče.
Danubija promiče,stara romejska kurva,uzvodno je
Zapad,nizvodno istok,a na obali penzioneri pričaju
Anegdote iz rata.Šahovska ploča na klupi pokraj keja,
Izlizano balkansko bojište.Oko nje okupljeni mali
Ljudski razlozi što neće završiti ni u kakvoj ljepoti.
Sitni uzdasi iz predgrađa,potrošena lica
Okrunjeni spomenici,usahle oči.
A ovo je oko vidjelo previše lica,previše gradova,
Pa hladno miluje vreli trbuh svijeta.Varoši se
Stiču i rastaču.No samo ovdje si od rođenja znak:
Sitan zarez u beskrajnom tekstu.
Dragoslav Dedović
Istorija plus 