Usitnjeno je moje vrijeme.Svaka sekunda
skriva okean.Sada,postojim za odustajanja.
I nedorečenost.Sve što znam znam iz knjiga.
U oaze plemenite praznine
pohranjujem urne sa pepelom mnogih
svojih ja.
Proći će nebo i zemlja,ali prolaze i riječi.
Poezija -pismo nepovratno.Poneka slika,
kao pelud na prstima,ostaje.U njoj,katkad,
alhemiju meda otkrivam:
kamene terase i maslinjaci po jadranskim otocima;
frutti di mare,bokal bevande i paški sir
u konobi u Komiži;
borove iglice na mladoj koži vrganja
iz bosanskih šuma mog djetinjstva;
djevojka što miluje zaspalu mačku
na stepeništu puste vile u nekoj od uličica
starog dijela grada Rodosa.
Hronika sitnica.
Dovoljna za čitav jedan život.
Alen Bešić
Istorija plus 