„Kad je sve volim“ – Jovan Nikolić

Kada mi upadne u sobu
I unese sneg na trepavicama
I miriše na napolje.

Kada kupi psa pa ovaj
Hteo,ne hteo ubrzo
Počne da liči na nju.

Kad se setim da je bila fetus
I takvu je volim
U stadijumu punoglavca.

Na fotografijama iz detinjstva
Kao bebironu sa loknicama
A najvolim zato što se ona
Od tih fotki do danas
Uopšte ne menja.

Kad noću piše
Baterijom po vazduhu
Šalje poruke vanzemaljcima.

Kad me na Rilkeove
Stihove pita
„A je l ti se sviđa
Moja nova tašna ?“

Kad usisava tepih u aljinčetu
I kad je uštinem otpozadi
A ona vrisne
„Jesi li normalan
Mogla sam tako da poginem ovde.“

Kad slušamo muziku
A ona podigne kažiprst
Slušaj sad ovaj prelaz
Kako je dobar
Ram-tara-ram-tira -tam

Kad je pogledam na neko mesto
A ona stavi ruke preko tog mesta
Kaže – „Što si pokvaren,
Marš tamo !“

Kada donese ćumur
Na poslužavniku
Evo,malo su mi
Izgorele kiflice -kaže.

Dok čita ove beleške
Pa se iznervira
Što lažeš , za one kiflice !

Kada mi kaže
Bože,koliki ti je nos !
To je zato što me lažeš
Pa ti stalno raste
K o Pinokiju…

Kad kaže
Ja bih te nešto pitala
Ako obećaš da
Nećeš da se smeješ.

Kad izađe iz kupatila i
Kad joj kosa liči
Na dečiji crtež.

Kad šmrca na ljubavni film
I kada opazi da se jedva
Uzdržavam da
Ne prasnem u smeh
Pa stane da me gađa,
Korama od pomorandže.

Kad mi kaže
„Ti mene kad bi ostavio
Ja bih samo legla
Na patos
I umrla…..

Postavi komentar